Znamo je kao neponovljivu ikonu stila, dizajnerku, preduzetnicu. Zanimljiv osjećaj za modu, jarke boje, luckasti aksesoari, kratka kosa i prevelike naočare su postali njen zaštitni znak, pa nas ne čudi što joj je omiljenoj bakici modnog svijeta Metropoliten muzej posvetio jednu izložbu 2005. godine.
O životnim lekcijama, modi i stilu Ajris Apfel smo već pisali i ovog puta izostavićemo taj dio, već ćemo ovoga puta govoriti o njenom ljubavnom životu, partneru sa kojim je provela skoro sedamdeset godina i bezuslovnom podržavanju koje su pružili jedno drugom.
Ajris Apfel rođena je 29. avgusta 1921. godine u Njujorku i kao veoma mala imala je potrebu za otkriva nove svjetove.
“U to vrijeme za pet centi ste mogli da se provozate metroom. I tako svake sedmice, išla sam u drugi dio grada: Čajnataun, Jorkvil, Harlem, Grinvič Vilidž. Sjećam se da je prvi jedinstven komad nakita koji sam kupila bio iz Grinvič Vilidža. Imala sam 11, 12 godina. Pamtim i radnju u podrumu koja je bila prava riznica stare garderobe, ali se meni činila kao da sam u Zemlji čuda.”
U njenoj biografiji piše da je studirala istoriju umjetnosti, radila na projektima koji su se ticali uređenja enterijera u Bijeloj kući i sarađivala sa čuvenim ilustratorom Robertom Gudmanom. Ali davne 1947. godine upoznala je Karla Apfela, budućeg supruga sa kojim je bila sve do njegove smrti 2015. godine.
“Upoznali smo se u Njujorku u oktobru, Karl me zaprosio u novembru, a u februaru 1948. udala sam se za njega.”
U jednom dokumetarcu, par je istakao da je to bila ljubav na prvi pogled.
“Nešto je bio u njoj i još uvijek je”, rekao je njen suprug. I ova dama je imala samo riječi hvale za svog partnera:
“Odmah sam znala da je tako kul, bio je sjajan kada smo se upoznali i znao je da kuva kineska jela. Iskreno, nisam mogla boljeg da pronađem.”
U februaru 1948. godine par se vjenčao.
“Nikada nisam željela svadbu, htjela sam da pobjegnem. Ali moja porodica je željela tu svečanost i zato smo napravili malo vjenčanje za oko 125 zvanica, ali bilo je elegantno, moram priznati. Nosila sam svijetloružičastu haljinu od čipke, vrlo praktičnu, kao i cipele. Željela sam komad koji mogu ponovo da nosim, a ne da ga čuvam u kutiji”, rekla je sjajna Ajris.
Poslije dvije godine braka, par je osnovao tekstilnu kompaniju Old World Weavers, specijalizovanu za obnovu starog namještaja:
“Nismo planirali ovaj tip biznisa, nije nam čak ni bila namjera. Jednostavno, dogodilo se.”
“Išao sam zajedno sa Ajris na posao. Nosio sam malu kutiju za alat, kačio slike. I imao sam prilike da gledam kako stvara čuda”, rekao je njen muž.
Par je radio i u sređivanju Bijele kuće, pa se njihova saradnja proširila i na predsjednike SAD-a od Trumana, Ajzenhauera, Kenedija, Džonsona, Niksona, Forda, Kartera, Regana, pa do Klintona. Takođe, i poslavna putovanja su bila zajednička – Turska, Maroko, Liban gdje su pribavljali stvari i inspiraciju od komada visoke mode, pa do komada iz second handa koji koštaju samo par dolara.
Ajris i Karl su odlučili da nemaju djecu, djelimično zbog njihovih stalnih putovanja, a dobrim dijelom zbog nekonvencionalnog načina života koji je Ajris vodila:
“Nikad nisam vjerovala da dijete treba da gaji dadilja. I nismo željeli da imamo djecu kao da su neki drušveni protokol koji treba da ispoštujemo.”
Karl je imao 100 godina kada su on i Ajris 2015. godine dopustili snimanje dokumentarca o njihovom životu.
“Želim da što više stvari uradim zajedno sa mojom suprugom i sigurno ću uživati u tome.”
Te iste godine Karl je preminuo, samo tri dana pred svoj 101. rođendan. Zanimljivo je da je i Karl ima svoj pogled na stil i modu – npr. nosio je veliki, antikvarni prsten sa ugraviranim pitanjem “Where Is the House of Thy Father?” i nikad se nije odvajao od njega.
Snažna i duhovita baka je nastavila da bude aktivna u svijetu mode i nakon smrti supruga:
“Uvijek volim da radim uz malo džeza, pokušavam da uradim ovo ili ono… Sa mnom nije tako intelektualno, a opet jeste sve to. Kada me intervjuišu, uvijek me pitaju za pravila i uvijek odgovaram da ih nemam, jer da ih imam sigurno bih ih prekršila”.
