Glumcu Mladenu Neleviću (61) uvijek je bilo važnije ko je sa njim za stolom od toga šta mu se nalazi u tanjiru.
Istinskim gozbama smatra druženja u klubovima Ateljea 212 i Narodnog pozorišta i starim beogradskim kafanama poput “Kluba književnika”, čuvenog okupljališta intelektualne elite u Francuskoj 7.
U svojevrsne gastro avanture ubraja gladne dane kad je kao student glume u Sarajevu živio od nareska, ali i boemska čašćavanja poslije obimnog honorara za ulogu u filmu “Pismo-glava”.
Proputovao je svijet, probao mnoga jela u restoranima sa Mišlenovim zvjezdicama, pa ipak najslađim smatra zalogaje koje mu sprema supruga Slavka, o čijim jelima bi do sjutra mogao da priča.
Ponosi se njenim slatkim džemovima i sokovima, koje čuvaju u špajzu kamene kuće u selu Ubli, nadomak Podgorice, a najsažetije Slavkin kuvarski opus komentariše:
“Zahvaljujući njenom ulaganju u mene prvi put u životu sam stigao do stotke. One na vagi. Kad sam bio mladić, nije bilo tako”.
