Niko nije bolje objasnio depresiju od Džima Kerija

Slavni glumac Džim Keri progovorio je još prije nekoliko godina otvoreno o svojoj borbi s depresijom. On u svojim čestim motivacionim govorima objašnjava koliko je teško kada osoba pati od depresije i kako je oslobođenje od depresije povezano s razdvajanjem od ega.

Keri je s čitaocima Elephant journala sada podijelio zapanjujuće saznanje do kojeg je došao poslije godina slave: potpuno je besmisleno provesti cio naš život stvarajući određeni identitet za sebe.

To je sve ego – želja da budemo važni, da budemo neko. U stvarnosti, to shvatanje jedinstvenog identiteta donosi samo bol i patnju, iz tri glavna razloga. Prvo, predstavlja odvojenost između nas i svih drugih bića koja obeščašćuju našu inherentnu, međusobno povezanu prirodu.

Drugo, u iluziji smo kada mislimo da stvari oko nas ne bi trebalo da se mijenjaju, da mi ne bi trebalo da se mijenjamo.

Treće, to nas udaljava od odmora u sopstvenoj osnovnoj dobroti, jer čini da osjećamo kao da nismo dovoljni takvi kakvi jesmo, upravo sada.

Lijek za ovu patnju je otpustiti tu želju da budete “neko”.

Kao što Keri kaže: – Osjećaj cjelovitosti je drugačiji osjećaj od osjećaja sebstva. Da bi se osjećala cjelina, moramo otpustiti pokušaj da održavamo sliku “sebstva”.

Iz sopstvenog iskustva, Keri povezuje tu istinu sa stanjem depresije:

“Ljudi cijelo vrijeme govore o depresiji. Razlika između depresije i tuge je samo slučajnost – šta se dogodilo ili se nije dogodilo, tuga, ili šta god to bilo. Depresija je kada tvoje tijelo govori “Dođavola, više ne želim da budem taj lik, ne želim da zadržim ovog avatara kojeg sam stvorio u svijetu. To je previše za mene”.

Trebalo bi zamisliti riječ “depresija” kao “duboki odmor”. Vašem tijelu treba depresija. Potreban mu je duboki odmor od lika koji igrate.

To je, piše Elephant journal, jedna od najboljih procjena depresije koju smo čuli.

Šta je “ja”, u svakom slučaju? Pauza i otpuštanje bilo kakvog identiteta koji smo stvarali uz tako puno truda. Umjesto toga zašto ne bismo živjeli s otvorenim srcem i smislom za humor vezan za sebe i naš svijet – jer, prema riječima Džima Kerija, ništa od toga nije bitno. A to je utješna misao.

“Nisam depresivan. Osjećam tugu, radost i uzbuđenje, zadovoljstvo i zahvalnost izvan vjerovanja. Ali sve je to samo – vrijeme. I ono se samo vrti oko planeta. Ne pritiska me dovoljno dugo da bi me ubilo. To mogu samo ideje”, kaže Keri.