Showbiz

Pogledajte kako danas izgleda prva mis Crne Gore

Rajka Kujundžijević, rođena Milovanović, slikarka, rođena je 1950. u Kotoru, od oca Stanimira Milovanovića i majke Ljubice Grgurević. Udovica, bila je udata za neuropsihijatra dr Nikolu Kujundžijevića, sa kojim je izrodila troje djece: Anastasiju (1970.), Krsta (1971.) i Veselina (1975.). Iako je završila samo srednju tehničku školu, njene slike su kvaliteta akademskog umjetnika. Naslikala je dosad nekoliko stotina slika, priredila sedam samostalnih izložbi i učestvovala na brojnim kolektivnim izložbama slika. Njene slike se nalaze gotovo na svim kontinentima. Slikanje je za nju život u nekom drugom svijetu, ljepšem od postojećeg, u svijetu gdje mašta iz ništa može da stvori svašta.

Da se ne zaboravi, Rajka Milovanović je i dva puta zaredom ponijela lentu najljepše djevojke Crne Gore, 1968. u Herceg Novom i 1969. u Budvi. Bila je i druga pratilja za izbor Mis Jugoslavije, u oraganizaciji poznatog časopisa „Politika Bazar”. Rajka je i sada lijepa i izgleda bar desetak godina mlađa nego što jeste.

Gubitak sina Veselina je potpuno promijenio njen život, pa od tada traži spas u meditaciji, molitvi i alternativnoj medicini.

“Godine 1968. sam postala punoljetna, osamnaest godina. Redovno sam išla na plažu hotela “Fjord” sa svojom rođakom i bratom, koji je bio moj pratilac po očevom naređenju. Imala sam puno obožavalaca, malo ko me je uistinu zanimao. To ljeto u Kotoru se pojavila Tamara Bakić, naša poznata manekenka i predstavnik “Bazara”, sa zadatkom da pronađu djevojke koje će se kandidovati za ljepoticu Crne Gore. Mnogi su preporučili mene, pa me je dotična dama potražila na plaži. Ljubazno me je zamolila da ručamo zajedno u hotelu “Fjord” i ja sam pristala. Dugo smo razgovarale o mogućnosti da učestvujem na izboru ljepotice. Naravno, ja sam bila voljna, samo je prepreka bio moj otac, kojeg smo dugo ubjeđivali da se saglasi sa prijedlogom o mom učešću za izbor Miss Crne Gore. Ona je jako insistirala da slučajno ne odustanem. Tako je i bilo, otišla sam u Herceg Novi i smjestila se u hotel “Toplu”. Iznenada, dobijam temperaturu 39°C i sa recepcije pozovu ljekara. Dobijam terapiju, da bi mi sjutra bilo bolje. Nijesam znala šta se dešava dok sam ležala. Nijesam znala ni kako druge djevojke izgledaju, niti ko je u žiriju. Dok mi je stizala garderoba poznatih kreatora, u sobu mi je ušla naša poznata glumica Ružica Sokić. Nije mogla da izdrži, a da me ne vidi. Dok me je zagledala prokomentarisala je kako svi pričaju o meni. Tada sam shvatila da i ja imam neku šansu i da se poražena neću vratiti u Kotor, jer bi to bilo kao da je “Primorac” izgubio”, kaže Rajka.

One dodaje da je šetala pistom, a od reflektora i sijevanja bliceva nije vidjela ništa.

“Onako bolesna i uplašena, imala sam vještački osmjeh na licu. Pogledala sam u jednom trenutuku prema žiriju, a naš poznati slikar Mario Maskareli mi daje znak da se smiješim. Iako nijesam razumjela šta mi je pokazao, ja sam se instiktivno smješila još više pa je i u žiriju nastao ogroman smijeh. Nije se dugo čekalo na zbrajanjem glasova, ali za mene je to bila vječnost. Najednom čujem svoje ime: proglašena sam za MIS CRNE GORE 1968. godine. Primila sam lentu pobjednice, primala poklone, uslijedila su brojna čestitanja, a ja nijesam znala što se sa mnom dešava. Nijesam očekivala svoj izbor pa sam bila u radosnom šoku. Nakon proglašenja, u hotelu “Topla” je uslijedio bal u čast mis Crne Gore. Ono što me je fasciniralo u svemu tome je trenutak kada sam došla sa tvrđave Kanli kula u hotel: cijelo osoblje hotela “Topla”, ukljujući direktora, sačekali su me u špaliru i sa svakim sam se pozdravila. Na terasi hotela bio je koktel, svirala je muzika i pjevali su Nada Knežević i Tozovac. Imala sam čast da sjedim sa članovima žirija, našim poznatim slikarom Vojom Stanićem i njegovom suprugom Nadom, Marijem Maskorelijem, Ružicom Sokić i drugima”, prisjeća se Rajka.

Poslije pobjede slijede pozivi za reklame, modne revije, honorari, poziv da bude član žirija za mis Podgorice.

“Moj otac, uplašen za mene, šalje u pratnju brata, kome je to bilo zabavno. Nijesam se uzgordila, samo sam od jedne stidljive djevojke postala samosvjesna dama. Pripremala sam se za izbor mis Jugoslavije, proučavala sam modu i stil, nabavljala garderobu. Moj slikarski nerv me nije napuštao, crtala sam kreacije i maštala da postanem kreator. A za to mi se ukazivala prilika, ali nijesam imala razumijevanje roditelja. Govorili su da je to neizvjestan posao i da siđem sa nebesa. Vodila sam svoju majku sa sobom, najzad da i ona izađe iz kuće, i to na Zlatibor, u hotel “Palisad”, u društvu jugoslovenske elite estradnih umjetnika, književnika, novinara… Jedino smo mi djevojke imale stroga pravila. Nijesmo imale kontakte ni sa kim osim sa frizerom, šminkerom i kreatorom. U sobi sam bila sa Ivonom Puhijero, djevojkom Dragana Džajića, tadašnjeg najboljeg fudbalera Evrope. Lijepo smo se družile, ona Dubrovčanaka, a ja Kotoranka. Dragan je zvao često telefonom i oslovljavao je Jagoda, malo je ko znao da joj je to drugo ime. Na ovom izboru mis Jugoslavije pobijedila je upravo Ivona, a ja sam bila četvrta. Bilo je to nezaboravno druženje na lijepom Zlatiboru, u tatinom rodnom kraju. Vratila sam se u svoj grad i te godine završila srednju školu”, kaže Rajka.

Došlo je ljeto 1969-to i novi izbor za mis.

“Dobila sam tada pismo od lista “Bazar”, u kojem me lijepo mole da i te godine učestvujem u izboru za mis jer je, kako kažu, ove godine slaba konkurencija i da ne znaju koga će da izaberu. Pismo je potpisala Ruška Jakić koja je tada bila sekretar lista, a urednica je bila Zorica Mutavdžić. To pismo sam shvatila veoma ozbiljno. Odlučila sam da idem, jer već imam iskustva. Ako vidim da nemam šansu, samo ću predati lentu pobjednici”, riječi su Rajka koja nastavlja:

“Stigla sam u budvanski hotel “Internacional” da upoznam ostale djevojke i doživjela šok, svaka ljepša od druge. Među njima se naročito isticala Budvanka, manekenka Vanja Palunko, plava, visoka i samouvjerena. Krenula sam polako nazad, ali nije bilo šanse, Ruška nije dozvolila. Ne sjećam se kako me je ubjedila da ostanem. Druge djevojke me nijesu gledale dobronamjerno, gledale su u stilu – šta ova više hoće. U svemu sam učestvovala kao automat, bez takmičarskog duha. U žiriju je bila prošlogodišnja mis Jugoslavije Ivona Puhijero, moja drugarica. Vidjevši šta se sa mnom događa, samo je rekla: “Glavu gore i ispravi leđa kad hodaš, kao da su ti sve lađe potonule”. Imala sam veliku tremu. Bila mi je muka sve do trenutka kad mi je Ivona još dodala da imam velike šanse da budem mis i ove godine. E, to me je ohrabrilo i došla sam sebi”.

Prema njenom riječima posmatrala je konkurentkinju Vanju, a i ona nju.

“Činilo mi se da sam joj ipak bila simpatična, pa smo porazgovarale. Rekla mi je da je roditelji tretiraju kao princezu, a ja sam pomislila u sebi da moji roditelji ne bi popustili ni da sam mis svijeta. Došla je i noć izbora, tu je negdje žiri, publika, sve je prepuno. Došli su i moji Kotorani, a ja nijesam znala kome li će publika aplaudirati. Pista je bila preko bazena, razmišljala sam samo da pratim stazu, malo lijevo-malo desno, samo da ne padnem, kakav bi to bio blam. Bila sam peta po redu za izlazak. Izašla sam na pistu i poslušala savjet Ivone – ispravila se i bila sigurna, uslijedile su ovacije. Mislila sam da nije moguće, skandirali su moji Kotorani: Rajka! Rajka! Rajka! Poslije sam se tome smijala i pomislila da nijesu možda pogriješili i došli da navijaju za naš vaterpolo klub „Primorac “, bazen je – bazen”, prisjeća se ona.

Rajka kaže sa je sve teklo proceduralno, vladala je velika nervoza među djevojkama.

“Ja sam tada bila vrlo smirena, vjerovatno su mi pomogle te ovacije. Uslijedilo je proglašenje najljepše – opet ja! Vanja je bila druga, a Živana Zenović prva pratilja. Nastalo je komešanje. Kažu – izlazi da primiš lentu. Vanja mi je iskreno čestitala. Dobila sam najveći buket karanfila koji sam ikada vidjela, tu je i lenta, čestitanja mnogih novih prijatelja, novinara i umjetnika koje sam upoznala protekle godine. Opet isto, ali na drugom mjestu. U hotelu „Internacional ” (koji je srušen u zemljotresu 1979.) slijede brojna snimanja. Upoznala sam se sa pravim kreativcima i ljudima koji to sebe nazivaju. Imala sam 19 godina i prijalo mi je prepoznavanje na ulici i da se nađem na naslovnoj stranici „Bazara” (koji je tada bio prestižni časopis u bivšoj Jugoslaviji). Nudile su mi se filmske uloge, muzičke grupe su se raspitivale kakve su moje glasovne mogućnosti. Moji roditelji su bili jako zabrinuti i nijesu me vidjeli ni u čemu sličnom, a ni ja sebe. Moja majka se nadala da ću se dobro udati, tako da skine „brigu sa vrata “, a ja sam joj se zaklinjala da to neću napraviti”, priča ona.

“Nijesam ni svjesna da su moja volja, nadanja, želja i snovi van domašaja moje moći. Prst sudbine kojom sam vođena odavno je upleten u moj život, a da toga i nijesam bila svjesna. Zapravo, potaklo me je jedno sjećanje sa snimanja na slovenskoj plaži za naslovnu stranu „Bazara “. Bilo je ljetnje popodne. Dok smo se namještali za snimanje, u jednom momentu su moj pogled i moj duh odlutali od stvarnosti. Okrenula sam se oko sebe i nijesam vidjela nikoga, samo osjećanja, jarka svjetlost obasjava grad i plažu, nestvamo plavo-zeleno more reflektuje sunčevu energiju. Fascinantna svjetlost, pogled i duh lagano se šire prema pučini. Vratim se u stvarnost i kažem sebi: ovdje bih mogla da živim. To je samo tren, a kao da je vječnost. Mislim da je taj trenutak odredio moj život, a da ja toga i nijesam bila svjesna”, naglašaca Rajka.

“Kako sam već rekla da sam postala prijateljica sa Vanjom Palunko, njen raskošan dom i divni roditelji su me toplo dočekali. Bila sam čest njihov gost, kao i moj Vanja. Iščekivale smo savezno takmičenje, zabavljale se, išle smo na korzo. Bila sam sama, jer tada nijesam imala momka. To je ono prokletstvo, što više udvarača – to ti se nijedan ne dopada. Sudbinski srijećem u Vanjinom domu dr Nikolu Kujundžijevića. Lijep, pametan, sa stilom, siguran u sebe, brzo me je osvojio, a i ja njega. Bila sam po njegovoj volji, lijepa, tiha, progovorim po neku riječ, a svaka na svom mjestu. Vrlo brzo mi je ponudio brak na koji sam pristala i time srušila snove mnogih mladića koji su se nadali da budem njihova. Ne želim ni da idem na savezno takmičenje, ali ipak odlazim za Beograd. Dogovaram se o budućnosti sa Nikolom, koji ništa nije prepuštao slučaju. Na saveznom takmičenju sam bila druga pratilja MIS JUGOSLAVIJE. Morala sam biti prisutna, a Nikola je već tada pokazivao ljubomoru. Sve sam napustila jer me snaga ljubavi odvodi dalje. Sjedili smo u „Maderi “sa budućom kumom i prijateljima kada se Nikola naljutio bez razloga, i tada smo raskinuli. Kada me je vraćao u hotel, na jednoj raskrsnici smo doživjeli saobraćajnu nesreću. Kola su bila potpuno uništena, a mi smo, na sreću, prošli samo sa lakšim povredama. Tada je shvatio da ne treba da se odvajamo. Neću mnogo komentarisati kako sam prošla kod oca, kod organizatora – Bazara, koji su me smatrali za finu djevojku, otmenih pokreta i tako okarakterisali i u medijima”, prisjetila se Rajka.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Zeljko Vujovic
Gost
Zeljko Vujovic

Izvanredan tekst. Ovo je mogla da napise samo izvanredna osoba. Uz to je i prva. Pionir.

Niksic
Gost
Niksic

Najljepsa i najprijatnija gospodja koja seta Budvom!
Uvijek bila i ostala dama sa stilom!

pivljanin
Gost
pivljanin

Prva Miss Crne Gore inace bila je Petrusa Uscumlic, pivljanka. Nju je Kralj Nikola 1907. god. poslao na svjetsko takmicenje u Londonu.

Lud
Gost
Lud

Sve slike sa po po glave ?

Zoran beograd
Gost
Zoran beograd

E to je bila lepota a ne ove današnje silikonke.

Aaaaaaa
Gost
Aaaaaaa

Eto kako je lijepo kad pustis da priroda ucini svoje i lijepo ostaris. A ne kao ove danas sa botoksom. Lijepa zena.

neko
Gost
neko

Divan intervju. Prelijepa zena.

Rade007
Gost
Rade007

Bila je najljepša na izboru za miss Jugoslavije,ali naravno da nije ppbijedila,jer je Crnogorka. I sad je lijepa i nek je živa i zdrava.

Biban
Gost
Biban

Prva misica iz CG je jedna udata za Lekovice iz Crmnice jos iz doba kralja Nikole.

Radusin
Gost
Radusin

Raicevicka iz Ljeskopolja.

Tivcanin
Gost
Tivcanin

Vidio sam je u Dugo putovanje u Jevropu!

zxy:)
Gost
zxy:)

100 godina!

Send this to a friend