To što njen sin ne raste pored nje, Severina ne može da nadomjesti ničim drugim. Ogromna praznika i bol koju osjeća, ne može se izmjeriti, niti se može opisati.
Aleksandar već punih deset mjeseci živi sa svojim ocem, a sudska odluka, iako je bila privemena, nikako da dobije svoj konačan oblik.
“Ništa ne boli više od patnje za djetetom. Tako je priroda htjela. I dala nam je snagu. Da se borimo, izdržimo. I boriću se. U toj agoniji ono što najžešće peče kao neprekidna žeravica u stomaku je nepravda, jer kao da nju niko ne čuje i ne vidi. Vjerujte, ponekad i najjače srce teško izdrži da nastavi da kuca. I svaki otkucaj ostavlja jedan ožiljak. I tako 10 mjeseci. Danas je dan kad srce zastaje. Punih je 10 jmeseci od “privremene mjere” kojom mi je oduzeto dijete. Ta “privremena mjera” je odredila da dijete kod mene prespava dva puta mjesečno. Da ga vidim 10 sati tokom radne nedjelje i svaki drugi vikend koji počinje subotom u 10h. I tako 10 mjeseci. “Privremeno”. Osjećaj kao kad vaš najglasniji vrisak niko ne čuje. Ili ne želi da čuje. Ali sjutra je novi dan”, napisala je Severina na Instagramu uz emotivan video snimak sa svojim sinom.
Baš čudno. Ajde makse