Pop pjevačica Tijana Bogićević je godinama glasom iz sjenke “bojila” pjesme drugim izvođačima, a uskoro će zasijati na evrovizijskoj sceni kao predstavnica Srbije. Ona će se na 62. Eurosongu koji se održava u Kijevu predstaviti pjesmom “In Too Deep”, inostranog autorskog tima Symphonics International. Talentovana Novosađanka, koja se prije nekoliko godina zbog ljubavi preselila u SAD, gdje se udala za muzičara, Afroamerikanca Marka Robertsona, priznaje da je ushićena pred veliko muzičko takmičenje.
“Čast mi je što ću predstavljati Srbiju na Eurosongu, ali je teško bilo šta prognozirati”, kaže Tijana.
“Ima svega, pa i politike, mada nemate takav osjećaj jer sve djeluje zabavno i okrenuto je pjesmi i publici. Očekujem da se odlično predstavimo i da se dopadnemo gledaocima. Nemam nikakvu sumnju da ćemo ući u finale i voljela bih da budem što bliže vrhu”.
Kakve su šanse da sljedeće godine Evrovizija dođe u Srbiju?
“Nezahvalno je reći, ali ne želim ni da odam utisak da ne vjerujem u pobjedu. Postoje očekivanja u odnosu na uloženo vrijeme i novac. Imaćemo sjajan nastup u režiji Igora Basorovića, a sa mnom na sceni biće igrač Boris Vidaković. Nemam zahtjevnu koreografiju, sve je u svijetlu, LED ekranima i bini, koja pruža mnogo mogućnosti. Cijela priča ima poentu i govori o ljubavi zbog koje se gubi razum. Posljednjih deset godina Eurosong je postao šou-program. To više nije samo takmičenje za najbolju pjesmu Evrope, već za kompletan nastup i ne traje nekoliko minuta dok izvodite pjesmu, već mjesecima”.
Malo se zna o vama, da li vam je ovo najveća šansa u karijeri?
“Evrovizija jeste moj vrhunac i prilika koju ne dobija svako. Ali za svaku svirku mislim da je vrhunac, jer volim da pjevam. Ne znam za šta je to šansa, možda da postanem popularna u Srbiji? Ovdje je sve podređeno najnižim instinktima, mnogo je ljudi koji se na pravi način bave muzikom, ali nemaju podršku. To što javnost ne zna dovoljno o meni, ne znači da nisam dobra, već da ne postoji podrška medija. U ovom trenutku vlada interesovanje za mene, ali ne znam šta će biti kada prođe Eurosong i kada u oktobru objavim album koji spremam sa kumom Dušanom Alagićem”.
Namjeravate li da se u Americi ozbiljnije posvetite pjevanju?
“Ne planiram tamo da postanem zvijezda, jer nije realno. Da sam otišla prije deset godina, kada sam imala “drajv” da to uradim, možda bi bilo drugačije. To ne znači da se neću baviti muzikom i snimati pjesme. U Srbiji sam godinama radila, ali ovdje nikad ne znate da li ste dovoljno dobri. Konstantno vam nad glavom visi muzička industrija, stalno ste u začaranom krugu koji vam ne dozvoljava da spoznate sebe i nemate potvrdu kvaliteta. Kao da ste na rolerkosteru. Onda odete u Ameriku ili drugu državu i upotrijebite minimum onoga što znate, a ljudi vas gledaju kao vanzemaljca. Tamo i te kako ima profesionalaca koji znaju svoj posao. Ukoliko ste posvećeni onome što odlično radite, odmah se izdvajate iz sredine i idete munjevito naprijed”.
Mnogi su u Ameriku otišli za boljim životom, a vi zbog ljubavi?
“Kada se dvoje ljudi pronađu, imaju utisak kao da se oduvijek poznaju. Kao da su dvije iste osobe koje su živjele na različitim kontinentima i u jednom trenutku ih je spojio život. Shvatate da se s nekim odlično poznajete i razumijete iako pripadate različitim kulturama i svjetovima. Mark i ja smo se vrlo lako skapirali. Tri godine smo zajedno, a dvije u braku. Predivan je čovjek, pun je podrške i razumijevanja i nije ljubomoran. Beskrajno je talentovan, pjeva, piše pjesme i svira tri instrumenta. Svako misli za sebe da je najbolja osoba na svijetu, a ja često kažem da je on bolji čovjek od mene. Nikad ne znate kako ćete i s kim završiti, ali vjerujem da ćemo nas dvoje zajedno provesti cio život. Imamo odličan brak. Poslije godinu dana veze na daljinu, došao je trenutak odluke, da li ćemo se vjenčati ili raskinuti”.
Mark je prešao u pravoslavlje, vjenčali ste se u crkvi u Sremskim Karlovcima?
“Moram da razbijem fascinaciju naših ljudi o strancima koji prelaze u pravoslavlje. Amerika je zemlja u kojoj je zastupljena velika sloboda religija i u jednoj ulici možete da vidite 20 različitih vjerskih zajednica. Mark je i ranije bio hrišćanin, a sada je prešao u pravoslavlje. Dopadaju mu se naše crkve, osjećaj mira i spokoja u njima, a posebno je oduševljen kako su oslikane”.
