Showbiz Posebna u svemu

Zašto je princeza Dajana nosila dva sata

Ni nakon više od dvije decenije ne jenjava tuga zbog prerane smrti do sada najvoljenijeg člana britanske kraljevske porodice. Teška sudbina princeze Dajane, koja je od prvog dana braka sa britanskim prestolonasljednikom princom Čarlsom bila “druga žena” i na kraju tragično okončala život, napravilo je od nje mit koji nikada neće prestati da živi. Ostala je zapamćena i kao princeza koja je voljela narod, sa kojim je dijelila ljubav na svakom koraku.

I danas se sa velikom pažnjom analizira svaki njen gest, svaki modni izbor koji je imala u određenoj situaciji. Imala je nepogrešiv osjećaj za modu, a fotografi su jednom prilikom uslikali kako na ruci nosi dva sata.

Kako prenosi “Bright Side”, Dajana je sa ovim neobičnim detaljem primijećena prvi put ubrzo nakon vjeridbe za princa Čarlsa, 1981. godine. Ona ga je bodrila na polo utakmici, a pored svog sata, na ruci je nosila i njegov, kako bi mu, kako je jednom prilikom izjavila, odala počast i donijela sreću.

Kada je postala princeza, ušla je u bajku o kakvoj gotovo sve žene maštaju. Ali, kada je, sa visokog prozora svog dvorca, pogledala u svijet i vidjela koliko u njemu ima bola, odlučila je da pruži ruku svima kojima je pomoć bila potrebna, tek tada pronašavši svoju pravu ulogu.

Imala je sve osim sreće. Narodna princeza, Kraljica srca, najomiljenija žena Velike Britanije, okončala je život na stravičan i spektakularan način istovremeno. Bajka, koja se pretvorila u tragediju posljednjeg dana avgusta 1997, nakratko je ujedinila čovječanstvo i sve medije, potaknuvši ljude širom planete da preispitaju savjest i profesionalnu etiku – zbog žene, koju britanski dvor nije volio, ali je morao da je prihvati jer je običnom narodu ideju monarhije učinila mnogo zanimljivijom, dokazavši da kraljevstvo ne mora da bude zastarjeli državni sistem.

Stvarnost je prijetila da nadmaši sve njene snove, kada se vjerila za najmoćnijeg princa današnjice. Vjenčanje stoljeća su, jula 1981, direktno prenosile televizijske stanice u 74 zemlje svijeta, a u mladu su bile uprte oči milijarde gledalaca.

Britanski princ Čarls, dvanaest godina stariji od Dajane, izgledao je beskrajno srećan, a nova princeza vidno uzbuđena spektakularnošću njihovog odlaska pred oltar. Medeni mjesec proveli su krstareći Mediteranom, a činilo se da su svoju sreću prenosili i na okolinu, kojom su se, tih prvih mjeseci, kretali kao začarani.

Sljedeće godine, Britanija je dobila prestolonasljednika, princa Vilijema. Dok je za većinu Engleza to predstavljalo čin rodoljublja, Dajana je uspjela da ustalasa i javnost i dvor:

“Loše sam se osjećala od prvog dana i veoma teško sam podnosila trudnoću. Kao da uopšte nisam stvorena da pridonesem produženju ljudske vrste”.

Tada je prvi put pokazala svoju tvrdoglavost. Nije joj uopšte bilo važno to što su se prije nje sve žene iz kraljevske porodice porađale u Bakingemskoj palati – ona je sina donijela na svijet u savremeno opremljenoj bolnici. Tako je počela serija njenih protesta protiv tradicije.

Dvije godine kasnije, rođen je princ Henri – mlađe svjedočanstvo o, kako se vjerovalo, srećnom životu prinčevskog para. Realnost je bila daleko drugačija. Dajanine i Čarlsove bračne prepirke postale su odraz dubokih neslaganja, od toga kako treba vaspitavati djecu, do uloge njihovih roditelja u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Svakim danom se sve više potvrđivalo da je Dajana bila mnogo šarmantnija od princa. S druge strane, i naličje tog kvaliteta postajalo je vidljivije. Vremenom se njena privatnost potpuno istopila, jer je ljubav između princeze i fotoaparata postajala sve nenormalnija. Nije više bilo mnogo tajni koje je mogla da sakrije od očiju javnosti. Teško je podnosila dvorsku težnju za potpunom diskrecijom, kao i spletke kojima je prisustvovala unutar zidina Bakingemske palate.

Većini žena je život na dvoru nedostižan san. Međutim, poslije nekog vremena, takav život postaje dosadan i zamoran. Dok se od Dajane zahtijevalo da bespogovorno poštuje jednolične obrasce dvorskih protokola, život njenog supuga bio je mnogo interesantniji. Čak i njena smiješna skretanja od svega uobičajenog što je ostavljeno Vindzorima u nasleđe izazivala su zgražavanje. Ostalo je upamćeno kako je, u dvorcu u Balmoralu, izbio skandal kad je Dajana ušla u kuhinjski prostor, određen isključivo za poslugu. Ta njena normalna potreba da prijateljski, bez distanciranosti, razgovara sa svakim ljudskim bićem iz okoline, sablaznila je kraljevsku porodicu. Čak je i sama posluga, nenaviknuta na takve skaradnosti, upozorila princezu da se ponaša neprimjereno.

Dok je dugo skrivani sukob između kraljice Elizabete i princeze punio novinske stupce, sa mužem se Dajana sve manje slagala. Još prije nego što su se vjenčali, dobro je znala da je Čarlsovo srce kod druge žene. Taj kamen smutnje zvao se Kamila Parker-Bouls. Dajana je 1995, u čuvenom intervjuu za BBC, bez pardona izjavila: “Bilo nas je troje u mom braku, pa je u njemu bilo i malo gužve!”

U toj svojevrsnoj ispovijesti otkrila je kako je, zbog suprugovog nevjerstva, pokušala i da se ubije. Nije mu, međutim, ostala dužna. S obzirom na to da su i njene vanbračne aktivnosti postale predmet javnih rasprava i ogovaranja, morala je da ih prizna pred brojnim auditorijumom.

Napetosti s kraja osamdesetih postale su, početkom devedesetih, nepodnošljive. Decembra 1992. premijer je zvanično objavio da se Čarls i Dajana rastaju. Bio je to jedan od najbizarnijih kompromisa u istoriji britanske monarhije. Nikad ranije se jedna žena nije nazivala bivšom suprugom princa od Velsa. A ona je odahnula poslije svih sudskih formalnosti, jer se panično plašila da će izgubiti starateljstvo nad djecom.

Brak je Dajanu doveo do ivice nervnog sloma i duge borbe sa bulimijom. Na posletku je, odbačena, utjehu tražila u muškarcima koji je nisu bili dostojni. Čini se da je tek kao slobodna i lišena titule mogla da postane prava princeza.

“Voljela bih da budem kraljica u srcu naroda, jer sebe nikako ne mogu da zamislim kao pravu kraljicu ove zemlje”, iako bi se iz ovih riječi dalo zaključiti da se Dajana, zapravo, plašila ozbiljnih zadataka, ipak je u pitanju bilo nešto drugo. Svoje dužnosti je izvršavala na poseban način. Daleko od toga da je bila dokona princeza, koja je krenula u dobrotvorne akcije samo kako bi razbila dosadu. Jer, ustručavala se da preuzme i mnogo veće rizike nego što su bile bezopasne posjete siromašnima i ugroženima.

Dokazala je, i javnosti i medijima, koliko je bila ozbiljna u namjerama da se potpuno posveti svojoj misiji. Kad se njen život posmatra iz tog ugla, u njemu se može otkriti niz trauma koje je pretrpjela, počevši od ranog djetinjstva.

Dajana je postala svjetska žena, uspješno uskladivši eleganciju i privlačnost dame iz visokog društva sa iskrenom brigom o siromašnima i bolesnima. Kada se rukovala sa bolesnikom zaraženim kolerom, a potom i sa osobom koja umire od side, kada je prošla preko terena koji nije bio očišćen od mina i posjetila visokorizična područja poput Ruande i Bosne, dama od stila konačno je postala i dama od srca.

Čarls je gradio imidž intelektualca zabrinutog za mnoge svjetske probleme, ali se stvarnim rizicima ni izdaleka nije izlagao koliko njegova bivša supruga. A ona je, bez velike pompe, često i bez mnogo razmišljanja, ignorisala savjete saradnika, pogotovo ako je vjerovala da će tako doprinijeti ciljevima svojih humanitarnih akcija. Britanska vlada je, naravno, negodovala zbog princezinog uplitanja u politiku, smatrajući da joj tamo nije mjesto.

U stvarnosti, međutim, Dajana Spenser kao svjetska žena uopšte nije ni imala konkurenciju, jer je samo ona tako izražajno obilježila kontroverzno razdoblje s kraja 20. vijeka. Nakon posljednje večere svog života u pariskom Ricu, sa aktuelnim ljubavnikom Dodijem Al Fajedom, praćena gomilom paparaca, krenula je te posljednje avgustovske večeri 1997. godine, na posljednje putovanje. Njena ponovo nađena ljubav prema životu nije dugo trajala. Od silovitog udara mercedesa o zid tunela i teških unutrašnjih povreda, princeza je umrla četiri sata kasnije u bolnici.

Svijet se, istog trenutka, neobjašnjivo zaustavio, u nevjerici i zbunjenosti. Iako je razvodom od Čarlsa izgubila članstvo u kraljevskoj porodici, Dajana je, nedjelju dana kasnije, sahranjena na porodičnom imanju, uz sve kraljevske počasti i neizmjernu tugu cijele planete.

Pitanjem kako su ti prvi minuti nedjelje dobili tako krvav epilog, već godinama se bave mediji i svi koji vjeruju u iskrenost Dajaninog djela. Da li su njenu nesreću zaista izazvali dosadni paparaci na motorima, alkohol u krvi vozača ili britanska tajna služba, više nije toliko važno. Otišla je zauvijek, uz bljesak blica kamere koja ju je obožavala od prvog dana, bez obzira na to da li je nosila zvanje princeze od Velsa ili nezvaničnu, ali od naroda priznatu, titulu kraljice srca.

Send this to a friend