Afrikanka koja je ubila silovatelja svoje ćerke

Nokubonga Qampi postala je poznata kao „mama lavica“ u Južnoj Africi, nakon što je ubila jednog i ranila dvojicu muškaraca koji su silovali njenu kćerku.

Bila je optužena za ubistvo, ali nakon burne reakcije javnosti krivični proces je stopiran tako da se Nokubonga mogla fokusirati na oporavak svoje kćerke.

U pola noći Nokubongu je iz dubokog sna probudio zvuk telefona. Djevojka sa druge strane linije bila je udaljena samo 500 metara od nje i rekla joj je da njenu kćerku Siphokazi siluju trojica muškaraca koji su svima dobro poznati.

Njena prva reakcija bila je da pozove policiju, ali nakon par pokušaja nije bilo odgovora. Osim toga, znala je da će im trebati dosta vremena dok stignu do sela koje se nalazi u istočnoj provinciji Kejp Tauna. Ona je bila jedina osoba koja je mogla pomoći njenoj kćerki u tom trenutku.

“Plašila sam se, ali onda sam bila prisiljena da odem zato što se radilo o mojoj kćerki“, rekla je.

“Bojala sam se da će već biti mrtva kada dođem tamo. Poznavala je počinitelje, oni su poznavali nju tako da sam se bojala da će je morati ubiti kako ih ne bi prijavila“.

Sipokazi je u to vrijeme bila u posjeti kod grupe prijatelja u obližnjem selu, ali u jednom trenutku je zaspala i ostala sama, kada su njeni prijatelji izašli oko pola dva ujutro. Tada su se pojavila trojica muškaraca koja su pila u jednoj od susjednih kuća i došlo je do napada.

Nokubonga je odlučila da prođe preko bašte. Njena mala koliba ima dvije prostorije, spavaću sobu u kojoj je spavala i kuhinju iz koje je uzela nož prije nego što je pošla.

“Put do mjesta gdje sam trebala doći bio je prilično opasan i mračan pa sam morala iskoristiti lampu na telefonu kako bih osvijetlila put i našla mjesto koje sam tražila“, kazala je.

Čula je kćerkine krike kada se približila kući u kojoj se ona nalazila. Kada je ušla u prostoriju, svjetlo lampe omogućilo joj je da ugleda stravičnu scenu silovanja.

“Kada su me ugledali nasrnuli su na mene i tada sam pomislila da se moram braniti, bila je to automatska reakcija“, rekla je Nokubonga, ali je odbila da ispriča detalje onog što se kasnije dogodilo.

Sudija koji je bio nadležan za slučaj tužbe protiv silovatelja rekao je da je njeno svjedočenje pokazalo kako je postala ‘veoma emotivna’ kada je ugledala silovanje svoje kćerke, dok su druga dvojica muškaraca stajala oko kreveta sa spuštenim pantalonama i čekali svoj red.

Sudija Mbulelo Jolwana nastavio je i rekao: „Razumijem zašto je bila bijesna.“

Jasno je da se Nokubonga odbranila uz pomoć noža kada su nasrnuli na nju. Dok ih je bola, oni su pokušavali da pobjegnu iskakanjem kroz prozor. Tako su dvojica ozbiljno ranjena, dok je jedan dobio fatalne povrede. Nakon toga, Nokubonga nije ostala da vidi u kakvom su stanju silovatelji već je samo napustila kuću zajedno sa kćerkom.

Kada je policija stigla, ona je uhapšena i odvedena je u lokalnu policijsku stanicu gdje su ju zadržali u ćeliji. U isto vrijeme, Siphokazi je bila u bolnici i brinula o svojoj majci, zamišljala ju je u ćeliji kako očekuje potencijalnu dugu zatvorsku kaznu.

“Voljela bih da sam ja mogla odslužiti vrijeme u zatvoru umjesto nje“, izjavila je.

Buhle Tonise, advokat koji je zastupao Nokubongo na sudu, sjeća se da se ona pri njihovom prvom susretu, sedam dana nakon napada, već bila predala zato što je smatrala da će sigurno završiti u zatvoru.

“Kada se susrećete sa ljudima koji žive na ovom nivou siromaštva, onda nije iznenađenje što oni misle da je stvar već gotova zato što niko neće stati na njihovu stranu. Pravosudni sistem naklonjen je onima koji imaju novca“, pojasnio je.

Dok su advokat i Nokubonga pričali, Siphokazi ih je samo nijemo posmatrala. Napad joj je na neko vrijeme oduzeo moć govora. Ono što ni advokat ni majka i kćerka nisu mogli predvidjeti bila je moć medija, koji su na kraju kreirali legendu o majci lavici.

Rijedak je slučaj da se neki slučaj silovanja medijski proprati u Južnoj Africi. Najveći razlog leži u ekstremno velikom broju silovanja u ovoj zemlji (oko 110 dnevno), a o tome koliko su razmjeri tog problema dovoljno govori i činjenica da je južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa nedavno proglasio nacionalnu krizu zbog ovog problema.

Problem je pogotovo izražen u provinciji Istočni Kap, koja je najsiromašnija i gdje nezaposlenost iznosi vrtoglavih 45%. Ovo je regija u kojoj Nokubonga i Siphokazi žive.

Među mnogobrojnim horor pričama o silovanju, ova se ipak izdvojila. Medije je privukla priča o majci koja je lavovski odbranila svoju kćerku. Budući da nisu mogli imenovati Nokubongu kako bi zaštitili anonimnost njene kćerke, jedne dnevne novine nazvale su je ’majkom lavicom’ i postavile priču pored fotografije sa lavicom i njenom mladunčadi. Ime se zadržalo.

“Meni se u početku to ime nije sviđalo zato što ga nisam shvatala“, rekla je Nokubonga.

“Ali, na kraju sam shvatila da su me tako nazvali zato što su smatrali da sam heroj.“

Zbog uticaja medija, javnost je počela kritikovati odluku da se podigne tužba za ubistvo protiv majke koja je pokušala zaštiti svoje dijete i započela je kampanja sakupljanja sredstava za sve troškove odbrane tokom njenog suđenja. Ovo ju je ohrabrilo, a podrška javnosti sve je više jačala i tokom suđenja.

Na kraju, izašla je pred sudiju koji je objavio da je oslobođena krivice. Nakon što je tužba povučena, prvo što je uradila bilo je da pozove svoju kćerku.