U banatskom mjestu Vladimirovac se u prvoj polovini dvadesetog vijeka odigravala prava filmska, nažalost tragična, priča.
Postoji nekoliko izvora koji govore o životu Ane di Pištonja, poznatije kao baba Anujke, a najviše je sama ispričala prilikom hapšenja i tokom suđenja. Anujkina “čarobna voda” ubila je između 50 i 150 ljudi, a ona je postala poznata kao serijski ubica iz Valdimirovaca.
Ana di Pištonja rođena je kao Ana Drakšin ili Drakin, a prema njenim riječima, bila je rođena 1837. godine. Otac joj je bio bogati vojvođanski paor koji se sa porodicom 1849. godine iz Rumunije doselio u Petrovo selo, tadašnji naziv za Vladimirovce, u Banatskoj vojnoj krajini Habzburške monarhije. Ćerki je obezbijedio dobro školavanje, a nju je posebno interesovala hemija.
Anujka se udala, za dvadeset godina starijeg, vlasnika imanja Pistov ili di Pištonja sa kojim je imala 11 djece, od kojih je samo jedno preživjelo do punoljetstva. Suprug joj je preminuo nakon dvadeset godina braka, a Anukja se tada vratila izučavanju hemije.
“KOLIKO JE TEŽAK OVAJ PROBLEM?”
Nakon suprugove smrti, Anujka je dio kuće pretvorila u improvizovanu laboratoriju, a širom Banata je postala poznata kao iscjeliteljka i travarka. Po napitke su dolazile pretežno dame, ali nerijetko i mladići koji su željeli da budu oslobođeni služenja vojnog roka jer su im njeni napici pomagali da se razbole.
Baba Anujka je držala kafanu, te je bila u kontaktu sa velikim brojem ljudi, ali imala je i saradnice u drugim selima koje su očajnim ženama preporučivale njene napitke.
Anujkina smješa bila je poznata kao “čarobna voda” ili “ljubavni napitak”, a klijentima je gotovo obavezno postavljala isto pitanje “Koliko je težak ovaj problem?”, misleći pri tom na tjelesnu težinu žrtve. Iako su klijetni vjerovali da je u pitanju magija, Anujka je u njihove napitke stavljala otrov, najčešće arsen, a nakon što bi saznala težinu žrtve znala je i koju količinu otrovne supstance da stavi. Klijenti su od nje dobijali detaljno uputstvo za korišćenje, uz “proročanstvo” da će problem nestati osmog dana od početka uzimanja napitka; što se zaista i dešavalo, žrtve bi umirale osmog dana, ali ne zbog Anujkinih moći, kako su klijenti vjerovali, nego zbog njenih tačnih proračuna o količini otrova u odnosu na tjelesnu masu.
Anujka je, zajedno sa svojim saradnicama, na području Banata djelovala punih četrdeset godina. Optužbe su sporadično stizale na adresu austrougarskih vlasti, ali odgovora nije bilo, jer je Anujka uredno plaćala poreze i živjela mirnim životom.
OTKRIVANJE UBISTAVA
Kada je pod sumnjivim okolnostima preminuo drugi muškarac iz bliskog okruženja izvjesne Stane Momirov, policija je ovu ženu pozvala na saslušanje.
Nakon što je prvi suprug Stane Momirov, Lazar Ludoški, preminuo, ona se preudala. Kada je nedugo zatim preminuo i bogati stric Staninog drugog supruga, policija je odlučila da ispita slučaj. Stana je od baba Anujke “čarobnu vodu” kom je ubila svog prvog supruga, kupila u januaru 1924. godine za 2.300 dinara.
Baba Anujka je svoju “čarobnu vodu” prodala još jednoj porodici Momirov, Simi i Sofiji, i to u decembru 1926. godine za 5.000 dinara. Oni su namjeravali da ubuju Siminog oca Nikolu, koji je navodno bio nasilan prema njima i njihovoj djeci.
Među slučajevima za koje joj je bilo suđeno bila je i smrt Gaje Prokina, inače zdravog šezdesetogodišnjaka, bogatog udovca, koji je novac zaradio u Americi. Nasledstvo je podijelio sinovima, a sestriću Milanu je obećao osam jutara zemlje, koje bi mu dao nakon smrti. Milan i njegova supruga su bili nestrpljivi, pa su se obratili, tada već poznatoj, baba Anujki. Sa Anujkom je na tom slučaju radila i njena najbliža saradnica i učenica Ljubinka Milankov, koja je po Anujkinom receptu napravila otrov za klijenta, ali ne dovoljno jak. Gaja se obratio ljekaru, ali je preminuo 29. decembra 1927. godine. Zbog sumnjive smrti urađena je obdukcija nakon koje je utvrđeno da je bio otrovan.
SUĐENJE
Prvo suđenje baba Anujki bilo je u junu 1914. u Beloj Crkvi, međutim, zbog nedovoljno dokaza, ona je tada oslobođena.
Za drugo suđenje, vlasti su bile bolje pripremljene. Baba Anujka je imala nekoliko saradnica, od kojih su neke, nezadovoljne nagradama koje su dobijale, rado svjedočile protiv nje. Izvršeno je nekoliko ekshumacija i kod svih su pronađene čestice arsena i žive. (Veliki broj klijenata odbijao je da se tijela njihovih bližnjih ekshumiraju, kako se ne bi njihova umiješanost dovodila u pitanje, odnosno, da li su znali ili nisu, da baba Anujka ustvari prodaje otrov).
Protiv baba Anujke je podignuta optužnica za ubistvo Nikole Momirova i Lazara Ludoškog. Uhapšena je 15. maja 1928. godine, kada je imala 90. Presuda je donesena 6. jula 1929. godine. Anujka je osuđena na 15 godina zatvora zbog saučesništva u oba ubistva.
SMRT
Postoje dvije priče o tome kako je završila baba Anujka, serijski ubica iz Vladimirovaca. Jedna kaže da je Anujka puštena na slobodu u 98. godini, nakon osam godina zatvora zbog starosti i umrla dvije godine kasnije u svojoj kući u Vladimirovcu, kada je imala oko 100 godina.
Drugi izvori kažu da je u požarevačkom zatvoru bila sve do početka Drugog svjetskog rata u Srbiji, kada su je njemački vojnici pustili iz tamnice. Prema ovim izvorima, živjela je 104. godine.
