Bijeli most: Nalazi se u našem susjedstvu i liječi ljubavne jade

U susjednoj Srbiji, u gradu Vranje, nalazi se Bijeli most podignut preko Vranjske rijeke. Vjerovanje kaže da ga obavezno treba preći dva puta jer to donosi veliku sreću u ljubavi.

Vranjanci tvrde da je ovo mjesto bilo obavijeno misterijom i prije nego što su udareni temelji ove lijepe građevine. Vjeruje se da su za to zaslužni nesrećni Ajša i Stojan, koji su zbog ljubavi izgubili život.

Posljednjih godina dolazi sve više porodica sa djecom, jer se vjeruje se da most donosi sreću.

“Pristižu ljudi iz cijele Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, naročito na Dan zaljubljenih ili Mladence, kada preko mosta pređe na hiljade ljudi. Može neko da ne vjeruje, ali mnogo je onih koji tvrde da im je ovaj most donio sreću u braku ili pomogao da pronađu srodnu dušu“, priča Mile iz Vranja.

Nesrećna ljubav Ajše i Stojana

Ajša je bila jedinica bogatog i moćnog Selim-bega. Usamljena i velikim kamenim zidom odvojena od ostalog svijeta, ona je svakog jutra slušala čarobni zvuk mladog, lijepog i stasitog čobanina Stojana, koji je sa svojim stadom prolazio pored njenog doma. Kroz otškrinutu kapiju stalno ga je pratila pogledom, pa se tako i zaljubila u njega. Nije ni Stojan ostao ravnodušan prema lijepoj Turkinji, pa su po vranjanskoj čaršiji ubrzo počele da kruže priče o zabranjenoj ljubavi. Sastadoše se oni krišom jedne večeri, ali Selim-beg krenu sa dva čovjeka da ubije Stojana.

Nađoše ih, ali Ajša, da bi zaštitila svog dragog zakloni ga tijelom pa prvi kuršum (metak) pogodi nju. Onaj drugi završio je u Stojanovom srcu. Žalilo je cijelo Vranje dvoje mladih čiji je jedini grijeh bila ljubav. Do današnjih dana priča se da je lijepa Ajša, prije nego što je izdahnula svome ocu Selim-begu izrekla posljednju želju, da od novca i dukata pripremljenih za njenu udaju sagradi most od bijelog kamena.

“Neka to bude na mjestu gdje smo se sastajali, i gdje nas je smrt zatekla. Neka govori o našoj ljubavi”, rekla je Ajša prije nego što je izdahnula Selim-beg je ispoštovao molbu svoje jedinice i podigao je 1844. godine most koji spaja obale Vranjske rijeke.

Most se mora preći dva puta

“Dok sam bila mlađa, nisam vjerovala u to. Već sam imala jedan brak iza sebe, bližila sam se pedesetoj, tako da mi do udaje i braka baš i nije bilo stalo. Priznajem, imala sam loše iskustvo i proživjela pravi bračni brodolom koji je ostavio dubok trag na mojoj duši. Krenula sam sa ćerkom u obilazak manastira, a onda smo svratile u Vranje da bismo pojsetile kuću Bore Stankovića. U jednoj kafani ispričali su nam legendu o mostu, pa smo otišle da ga vidimo iz čiste radoznalosti. Prošetale smo preko mosta, a onda mi je neki prolaznik rekao da ga obavezno pređemo još jednom. Zvuči nevjerovatno, ali poslije nekoliko mjeseci upoznala sam čovjeka za koga sam se udala. Sada svima pričam da mi je Bijeli most pomogao da konačno pronađem čovjeka svog života”, kaže Mirjana iz Pirota.

Voda za sreću

Ovaj dio Vranja mnogi zovu srpska Verona, a legendu o velikoj ljubavi Stojana i Ajše naročito vole da slušaju mladi.

Kažu da su Ajša i Stojan stradali pred jesen, ali tačan datum niko ne zna, mada je poznato da samo u septembru nebo iznad mosta tako zasija da se vide dvije zvijezde koje se izdvajaju od ostalih. Kažu, to su njihove duše, i pravi je srećnik onaj ko se baš tada nađe na mostu.