Kali Ridli samo što je završila sa časom joge kada joj prišao njen omiljeni instruktor i uz osmijeh joj rekao da bi i sama bila sjajna instruktorka. „Kao da su u meni vidjeli nešto posebno“, kaže Kali.
Ali da bi postala instruktorka u studiju za jogu „CorePower“ u Mineapolisu u Minesoti, gdje je odlazila na treninge, bilo je malo komplikovanije nego što je Kali očekivala: nakon što je platila 1.500 dolara za 200 sati obuke u trajanju od osam nedjelja, rečeno joj je da bi trebalo da prođe i dodatnu obuku po cijeni od 500 dolara, što na početku niko nije pomenuo. U narednim mjesecima, Kali je u više navrata pitala studio hoće li dobiti priliku da drži treninge i tako zaradi novac. To se nije dogodilo. Godinu dana kasnije, ona još uvijek isplaćuje obuku.
U studijima za jogu je veoma popularno da se polaznici dodatno obučavaju kako bi instruktori zarađivali više, a sami učesnici dostigli naprednije nivoe vještine. Ipak, to se obično ne predstavlja kao mogućnost da i sami postanete profesionalni instruktor, već predstavlja neku vrstu dodatnih radionica za one koji žele da brže napreduju.
“CorePower”, sa druge strane, inače najveći lanac studija za jogu u Americi, ima potpuno drugačiji pristup koji je ujedno i vrlo profitabilan: instruktore posmatra kao trgovce i nagrađuje ih bonusima, a njihov zadatak je da u program obuke uključe što više ljudi. Tu su i video-tutorijali koji ilustruju kako izgledaju obuke za instruktora i koje su najbolje, ali se nigdje ne navodi da cijena programa može dostići hiljade dolara.
Portparol studija “CorePower” opovrgnuo je tvrdnje da je kompanija bilo koga obmanula u vezi sa ciljem, cijenom ili trajanjem programa.
“Instruktori nisu dužni da prodaju pakete obuke, niti su oni prodavci; instruktori se zapošljavaju zbog svojih instruktorskih kvaliteta i vještina podučavanja joge”, naveo je portparol u mejlu.
“CorePower” sebe opisuje kao fitnes kompaniju posvećenu misiji da mijenja živote ljudi, a svake godine otvara prostore u novim gradovima. Otkada je glavni konkurent kompanije “Bikram Yoga” propao zbog skandala, “CorePower” se popeo na vrh piramide ovog biznisa i postao mejnstrim fitnes imperija, sa 200 lokacija u Americi koje se prostiru od šoping centara u predgrađima do Holivuda, gdje su na treninge navodno odlazili i Kris Pret i Kolin Farel.
Protiv ove kompanije podnijete su četiri tužbe, a u posljednjoj “CorePower” tuži 1.200 instruktora koji tvrde da im kompanija isplaćuje manje od minimalca zbog prekovremenog rada koji su dužni da obave.
“Mi smatramo da je to bez ikakve osnove i branićemo kompaniju agresivno”, istakao je Erik Kufel, izvršni direktor kompanije “CorePower”.
Za mnoge Amerikance koji su pohađali časove joge, instruktori su koliko lični treneri, toliko i svojevrsni terapeuti.
Mnogi od tih instruktora drže časove po veoma niskim cijenama, a to je dijelom i kulturološka stvar: popusti i časovi koji se plaćaju donacijama privlače nove mušterije, ali se i uklapaju u spiritualni etos. Razlog je i sve veći broj instruktora. Prema istraživanju iz 2016. godine, jedan instruktor dolazi na dvoje ljudi, a 33 odsto instruktora uopšte se ne bavi time profesionalno, već iz hobija.
“CorePower” čak obučava na hiljade više “sertifikovanih” instruktora nego što sama kompanija može da zaposli. Tek nekolicina njih dobije posao.
U razgovoru za Njujork tajms desetoro ljudi je navelo da se osjeća prevareno u vezi sa obukom u kompaniji “CorePower”, ali i da su osjećali pritisak da obmanjuju druge ljude.
Kali je nastavila da odlazi na treninge u “CorePower”.
U bolnici u kojoj radi kao medicinska sestra ona nervozne pacijente uči kako da pravilno dišu kako bi se umirili, a to je naučila na obuci. I dalje se nada da će pronaći posao instruktora, a nije joj žao što je prošla obuka, već što ne može da se zaposli.
Uči da živi sa tim.
“Kada je riječ o brizi o sebi, mislim da je to stvarno dobra investicija”, kaže ona.
