Zanimljivosti Nestvarno lijep

Čudesni italijanski gradić nastao kao poreska prevara

Upitajte iskusne putnike i Italijane gdje otići na izlet na jugu Italije – sigurni smo da popis neće proći bez gradića na brdašcima provincije Bari.

Mjesto se zove Alberobello, a njegov zaštitni znak su tzv. trulli kućice. Jedan pogled na grad i mislićete da ste zašli u najromantičniju verziju ruralnog Mediterana iz 16. vijeka.

Razlog tome je njegova bajkovita arhitektura, tj. tradicionalna gradnja kuća od kamena sa krovovima u obliku stošca. Gradnja ovog tipa bila je prisutna i ranije (a i van Italije), no do bolje organizacije i ujedinjavanja došlo je prije 500 godina.

Postoje brojne verzije o tome zašto je podignut Alberobello, ali najpopularnija je ona koja dobro rezonira s ljudima i danas: priča koja kaže kako je naselje podignuto iz vjekovima stare potrebe čovjeka da izbjegne plaćanje poreza, prenosi punkufer.dnevnik.hr.

Naime, kada je Kraljevina Napulj poslala „svog čovjeka“ u prikupljanje poreza, lokalne vlasti su se dosjetile lukavštine: izgraditi feudalno naselje od vapnenačkog kamenja bez veziva, koje se lako može demontirati i ponovno podignuti kada poreznici odu.

S vremenom su dobili kraljevske povlastice što ih je oslobodilo feudalnih davanja, ali zadržali su stil gradnje: debeli krovovi i dobra izolacija činili su ove „apartmane“ ugodnim ljeti, a toplim zimi.

Možda se na prvu čini kao muzej davnih vremena na otvorenom i iznenađuje ideja da neko tu još živi, ali ovaj gradić ima čak 11.000 stanovnika. Štaviše, zapadnjački turisti pokazuju velik interes za kupovinom tih nekretnina koje bi preuredili u kuće za odmor.

Ovaj stil gradnje nije nepoznat u svijetu. Mnogi će se odmah prisjetiti istarskih kažuna, a slične građevine moguće je pronaći od Mediterana do Njemačke. Služili su uglavnom kao zaklon poljoprivrednicima ili kao spremište, iako se u nekima od njih i stanovalo.

Posebnost ovog italijanskog mjesta je ipak u tome što su na tako maloj površini perfektno očuvani brojni primjerci koji i danas vrve životom, zbog čega ga je godine 1996. UNESCO uvrstio na popis svjetske baštine u Evropi.

Send this to a friend