Demencija i Alchajmerova bolest predstavljaju veliki, kako medicinski, tako i socijalni izazov.
Hogevej centar u Holandiji specijalizovan je za boravak oboljelih od raznih oblika demencije, uključujući i Alchajmerovu bolest. U holandskom gradu Vesp postoji posebno naselje Hogevej gdje pacijenti žive u sigurnom okruženju u kojem mogu da vode relativno normalne živote.
Selo De Hogevejk je zatvorenog tipa i zamišljeno je kao centar za starije osobe koje pate od raznih oblika demencije. Ono ima sve što je potrebno za normalan život – supermarket, parkove, frizerski salon, restoran, kafić i pozorište, a u 23 kuće žive ukupno 152 starije osobe. Svaka kuća opremljena je drugačije i u njoj živi 6 do 7 osoba, svako ima svoju sobu, a zajednički su im kuhinja, trpezarija i dnevni boravak. Kuće i sobe se ne zaključavaju, niti se na bilo koji način ograničava kretanje stanara. O stanarima, zavisno od njihovih potreba, 24 sata dnevno, brine oko 250 zaposlenih.
Centar je otvoren 2009. godine, a dizajnirala ga je arhitektonska firma Molenaar&Bol&VanDillen. Izgradnju je finansirala holandska vlada sa 17,8 miliona eura, a cijena mjesečnog boravka u ovom selu košta skoro 5.000 eura.
Razlika između ovog naselja i klasičnih domova za stare ne ogleda se samo u rješenju smještaja oboljelih, već prije svega u pristupu ovoj bolesti. Naime, ovdje se sprovodi tzv. terapija sjećanjem. Zahvaljujući njoj i okruženju u kome borave, stanovnici ovog naselja mnogo su aktivniji i potrebno im je manje ljekova u odnosu na prosječnu osobu oboljelu od demencije.
Njegovatelji, medicinske sestre i ljekari stalno su na raspolaganju kako bi 152 stanovnika Hogeveja imali neophodnu 24-časovnu njegu. Neke ovo naselje podsjeća na film “Trumanov šou”, a direktor ove ustanove poredi je sa pozorištem.
“Pozornica je ono što svi stanari doživljavaju kao normalan način života, njihov sasvim normalan dom. Ali iza kulisa, mi smo dom za stare. Sve je uređeno kako bi stanari imali svu njegu koja im je potrebna dok, istovremeno, oni misle da žive normalnim životom. To je, prema našem mišljenju, veoma važno”, objasnila je za američki ABC News Izabel ban Zithem, službenica Hogeveja za odnose sa javnošću.
Kasirka u supermarketu, upravnik restorana… svi oni rade na tajnom zadatku. Oni su specijalno obučeni za brigu o dementnim osobama. Većina stanara misli da žive u pravom, normalnom naselju.
“Ne bismo lagali, naravno. Ako pitaju osoblje, oni im kažu da žive u mjestu gdje dobijaju svu potrebnu brigu i podršku”, kaže ban Zithem dodajući da većina stanara zaboravi odgovor nakon 15 minuta.
“Ljudi sa demencijom se vraćaju u prošlost. Oni žive u drugačijem svijetu.”
Međutim, osoblje Hogeveja ne ispravlja greške u poimanju stvarnosti, niti tvrdnje samih stanara. Omogućava im se da žive u svom svijetu bez grubog uvjeravanja da su bolesni i da im, u stvari, stvarnost neprekidno izmiče.
Hogevej ima 23 stambena objekta koji su razvrstani prema sedam različitih životnih stilova: Goois (za bogatije), Homey, Urban, Christian, Artisan, Indonesian i Cultural. Različiti stilovi domaćinstava imaju različitu muziku, sasvim različit enterijer, načine ishrane i npr. način postavljanja stola.
Njegovatelji nose običnu odjeću i prilagođavaju se ulozi koja odgovara određenom stanaru. U domaćinstvima “radničke klase” oni su brižne komšije, u aristokratskim kućama, njegovatelji glume kućne pomoćnike.
U svakoj kući svaki stanar ima veliku spavaću sobu, a sa drugim stanarima te kuće dijeli dnevnu sobu, kuhinju i trpezariju.
Naselje ima ulice, trgove, bašte i park gdje njegovi stanovnici mogu slobodno (i zbrinuto) da šetaju. Kao i svako drugo prosječno holandsko naselje, Hogevej ima restoran, kafić i pozorište. Iako stanari sami idu u kupovinu, posjećuju ugostiteljske objekte ili pozorište, novčanice nisu prave.
