Da li možete da zamislite da ste zarobljenik sopstvenog tijela čak 12 godina? Da možete da mrdnete, progovorite ili da trepnete. Upravo to se dogodilo jednom dječaku, sada čovjeku, koji se poslije više od decenije probudio iz kome.
Da je ljudski mozak nevjerovatan odavno smo znali, ali ono što se dogodilo jednom dječaku zaista je mimo svih riječi.
Te 1988. Martin Pistorijus bio je zdrav 12-godišnjak koji je živio u Južnoj Africi, ali je život imao druge planove za njega.
Jednog dana se kući vratio prehlađen, a poslije toga se više nikada nije oporavio.
Njegovo tijelo postepeno je slabilo, nije mogao da hoda, samostalno da jede, a na kraju nije mogao ni da komunicira sa ostalima. Ljekari su pretpostavili da je obolio od kriptokokalnog meningitisa, a prije nego što su uspjeli bilo šta da preduzmu, dječak je pao u komu.
Doktori su njegovim roditeljima rekli da bi trebalo da ga odvedu kući da tamo umre. Ali, Martin nije umro.
Više od deset godina je proveo u svom domu i raznim bolnicama. Roditeljima je rečeno da nije svjestan svijeta oko sebe, ali četiri godine otkako je pao u komu počeo je lagano da se „budi”.
“Toliko vremena sam bio kao duh. Mogao sam sve da vidim i čujem, ali kao da nijesam bio prisutan. Bio sam nevidljiv. Ono što me je plašilo je potpuna nemoć, sve o meni su odlučivali drugi: kada ću da jedem, sjednem, legnem…”, ispričao je Martin za NBC News uz pomoć specijalne komunikacione naprave.
Bio je zarobljenik sopstvenog tijela i tako iz dana u dan i iz godine u godinu.
„Nadam se da ćeš umrijeti”
Od svega što je doživio u svom tijelu zatočenom u komi, kao najbolniji trenutak navodi ono što je izgovorila njegova majka. Naime, ona je u jednom trenutku stajala kraj njega, brišući ga krpom i posmatrajući njegovo beživotno tijelo naglas izgovorila: “Nadam se da ćeš umrijeti”.
Martin je to čuo i urezalo mu se u pamćenje. Iako ga je to tada užasno rastužilo, danas je potpuno razumije.
“Najgore mi je bilo što nijesam mogao da je zagrlim, kažem joj kako lijepo brine o meni, kako sam joj zahvalan”, u suzama objašnjava Martin.
Napredak je nevjerovatan
Terapeut u boravku u kom se nalazio, Virna van der Valt, 2001. godine je primila male signale iz njegovog mozga koji su ukazivali na to da je on svjesniji nego što se to mislilo.
“Imao je sjaj u očima, mogla sam da vidim da me razumije”, rekla je ona.
Njegovi roditelji su ga poslije toga odveli na kognitivna testiranja kada je Martin, prvi put poslije toliko godina, mogao da pokaže ljudima da je „tu”.
“Ona je bila faktor koji je sve promijenio. Da nije bilo doktorke, bio bih ili mrtav ili zauvijek zarobljen u svom tijelu”. izjavio je Pistorijus.
Oporavak i novi život
Dok se njegov um oporavljao, takođe je i njegovo tijelo. Dobio je specijalan uređaj uz pomoć kog je komunicirao.
Uspio je da unaprijedi i svoje kretnje raznim terapijama, a preko interneta je 2008. upoznao svoju buduću ženu zbog koje se preselio u Veliku Britaniju.
Za njega svaka godina od kome donosi barem neki napredak, pa je tako 2011. uspio da povrati dio kontrole nad rukama i glasom, a napisao je autobiografiju “Ghost boy” (Dečak duh) po kojoj se planira snimanje filma.
