Grad radosti nudi spas silovanim ženama

U državi koja bilježi najveći broj silovanja na svijetu, City of Joy ženama pokušava vratiti dostojanstvo i radost.

Građanski rat i korupcija obilježili su Kongo posljednjih dvadeset godina. Više od pet miliona poginulih od ratnih razaranja, bolesti ili gladi, više od četiri miliona raseljenih, više od 50 miliona ljudi koji žive ispod granice siromaštva, uz epidemije ebole, kolere i boginja koje uzimaju svoj danak samo su neke od činjenica koje svjedoče o strahotama centralne Afrike.

Osim političke dimenzije sukoba u vidu etničke netrpeljivosti, u pozadini ratova su ogromna rudna bogatstva koja bi mogla donijeti blagostanje za populaciju koja broji gotovo 80 miliona stanovnika, međutim, Kongo ostaje jedna od najsiromašnjih zemalja svijeta, ali i zemlja sa najvećim procentom seksualnog nasilja na svijetu. U Kongu djeluje više od 70 različitih vojnih grupa, na terenu je i više od 16.000 pripadnika mirovnih snaga, a podaci UN-a i drugih međunarodnih organizacija upućuju na zastrašujuće razmjere seksualnog nasilja u ovoj zemlji.

Ljekari bez granica (MSF) navode kako seksualnom nasilju nisu izložene samo žene i djevojčice već i dječaci i muškarci.

Iako je silovanje kao instrument rata često spominjano kada su u pitanju ratovi u Ruandi ili BiH, slučaj Demokratske Republike Kongo privlači pažnju javnosti zbog stravičnih razmjera zločina. Prema podacima UN-a, ukupan broj silovanih žena u proteklih 20 godina iznosi više od 1.000.000!

Iako su slučajevi silovanja izraženiji u zonama sukoba, žrtve se sa seksualnim nasiljem suočavaju i u porodici. Prema podacima UN Woman, 52 odsto žena pretrpjelo je nasilje u porodici, a 27 odsto žena bilo je podvrgnuto tradicionalnom genitalnom obrezivanju. Vlasti ne rade ništa na suzbijanju seksualnog nasilja, pa ne iznenađuju podaci UN-a o porastu nasilja u protekle dvije godine.

U zemlji djeluju brojni centri za pomoć žrtvama seksualnog nasilja, a kroz jedan od njih – City of Joy, prošlo je više od 1.100 žena koje su svoje utočište pronašle upravo tu, u gradu Bukavu, na istoku zemlje.

Ovaj centar osnovali su američka spisateljica Eve Ensler, autorica Vagininih monologa i utemeljiteljica V-Daya, ljekar Denis Mukwege, koji je 2016. godine bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir, i belgijsko-kongoanska aktivistkinja za ženska prava Christine Schuler-Deschryver.

City of Joy djeluje kao svojevrstan internat u kojem žene borave šest mjeseci, tokom kojih se u potpunosti posvećuju oporavku dok se o njima i njihovoj djeci brine osoblje centra i socijalni radnici na grupnim terapijama i različitim časovima, poput kurseva samoodbrane, jezika ili poljoprivrede.

Svjedočeći o neizrecivoj nepravdi, ali i borbi žena Konga koje je susrela u centru, rediteljka Madeleine Gavin prije dvije godine snimila je istoimeni dokumentarni film koji prati prvu generaciju žena iz centra, dajući nepreteciozan uvid u njihovu prošlost, strahove i nadanja.

“Nisam željela da publika zanijemi ili da se prestraši, pokušala sam naći ravnotežu između strahota koje su te žene preživjele i nevjerovatne nade i radosti koju još uvijek imaju”, kazala je autorka u intervjuu za Film Maker Magazine (FMM).

“Željela sam da se publika osjeća onako kako sam se ja osjećala kad sam prvi put posjetila Kongo.”

Film je premijerno prikazan na njujorškom filmskom festivalu DocNYC u novembru 2016. godine, a od prije nekoliko dana je dostupan na Netflixu.