Visine zastrašujućih 330 metara i sa 105 spratova, ova zgrada gotova je samo spolja. Iako se gradi već gotovo 30 godina, daleko je od završetka, a ovo je priča o Hotelu sudnjeg dana u najzatvorenijoj zemlji svijeta – Sjevernoj Koreji.
Širom svijeta mnoge zgrade ostale su nedovršene. Takve ćete naći i u najrazvijenijim zemljama, jednostavno se projekat pokaže promašenim ili investitor ostane bez novca i zgrada ostane utočište duhova. Ipak, od svih nedovršenih i napuštenih zgrada ova je, s obzirom na to da se nalazi u Sjevernoj Koreji, najtajanstvenija.
https://www.instagram.com/p/BEUpf4NmB_p/
Izgradnja hotela Rjugjong, započela je davne 1987. godine u Pjongjangu, kad je gvozdena zavjesa još uvijek postojala. Hotel je trebalo da bude ponos zemlje i da svojim piramidalnim stilom pokaže arhitektonski iskorak i modernizacij. Međutim, padom komunizma i raspadom Sovjetskog Saveza počeli su problemi s gradnjom, a kulminirali su 1992. godine kad je zemlju zadesila velika ekonomska kriza pa je izgradnja hotela obustavljena.
Naravno, ideju za samu zgradu dobio je veliki vođa Kim Il Sung, koji je izolovanom državom upravljao punih 46 godina, od 1948. pa sve do smrti 1994. Zgrada je zamišljena da bude najveća na svijetu i kao takva trebalo je da istakne moć Sjeverne Koreje, a Kim se na njenu gradnju odlučio nakon propasti ideje o organizaciji Olimpijskih igara 1988, kad je za domaćina izabran južnokorejski grad Seul.
Plan je bio da hotel ima tri hiljade soba, ogromnu kockarnicu, a osam spratova bi se vrtjelo tako da bi gosti uživali u večeri i stalno mijenjali pogled. Da je završena po planu, postala bi prva zgrada sa sto spratova izvan SAD-a i najviši hotel na svijetu.
U vrijeme izgradnje ideju su kritikovali mnogi, a među njima i poznati češki arhitekta Jan Kaplicky, koji je za hotel rekao da nema veze s arhitekturom jer moderna arhitektura ne može postojati bez slobodnih ljudskih bića koja u njoj mogu uživati. Kao što je dobro znano, ta je zemlja, nažalost, i danas poznata po kršenju ljudskih prava, nepostojanju ličnih sloboda, ali i koncentracijskim logorima, u kojima često završavaju i cijele porodice. Zbog toga hotel je postao poznat i po nadimku ”Hotel sudnjeg dana”, a časopis Esquire svojevremeno ga je proglasio najgorom zgradom na svijetu.
Uprkos kritikama gradnja je nastavljena 2008. Egipatska telekomunikacijska kompanija Orascom odlučila je tad investirati 400 miliona dolara, a u zamjenu je tražila uvođenje 3G mreže. Mnogi su to shvatili kao početak otvaranja zemlje jer je konačno stranom kapitalu omogućen ulazak na tržište.
Godine 2011. konačno je završena fasada, a za godinu poslije planiralo se veliko otvorenje, u čast stote godišnjice Kim Il Sunga. Iste godine prvi je put dopušteno i fotografisanje enterijera, a slike su pokazale praznu i neuređenu unutrašnjost. Za pokretanje hotela interesovanje je pokazao i internacionalni hotel Kempinski, koji je najavio dovršetak cijele stvari za 2013.
Naravno, i sami možete zaključiti kako se cijela priča završila. Kempinski se iz svega povukao službeno objasnivši kako se u Sjevernoj Koreji još uvijek ne može poslovati.
Kako se ne bi sramotila, sjevernokorejska vlada čak je brisala i fotošopirala hotel sa službenih slika Pjongjanga.
Rjugjong se vratio u život 2018. svjetlosnim šoumom, ali samo spolja jer hotel još uvijek nije spreman za goste. LED diode uključuju se samo za važnih događanja u gradu, a osvjetljenje bi moglo značiti da vlada ima plan za obnovu ili dovršetak zgrade.
Do tada će “Hotel sudnjeg dana” biti najviša građevina na svijetu koju nitko ne koristi niti u njoj živi ili radi.
