Isporučio dva prazna platna, uzeo novac i tvrdi – to je umjetničko djelo

Art svijet ovih dana možda dobija svog Robina Huda. Njegovo ime je Jens Haning i oteo je više od 70.000 eura, ali ne da bi ih podijelio siromašnima, već s namjerom da ih – uzme sebi.

Plan je bio sasvim drugačiji, tvrde predstavnici Muzeja savremene umjetnosti u danskom gradu Olborgu. Oni su Haningu povjerili novčanice u vrijednosti 532.549 danskih kruna, kako bi umjetnik rekreirao dva svoja ranija djela, kada je uramio hrpu kruna i gomilu eura da bi prikazao razlike u platama između danskih i austrijskih radnika.

Haning je, ipak, došao na drugu ideju – da isporuči muzeju dva potpuno prazna kanvasa, a novčanice strpa u svoj džep. Taj postupak je proglasio umjetničkim djelom i dao mu vrlo jasan naziv „Take the Money and Run“.

Ovaj čin je jedne nasmijao, druge zbunio, a treće zabrinuo. Prvi su oduševljeni zaokretom koji je osmislio Haning, inače u domaćoj javnosti poznat po vrlo provokativnim idejama i graničnim metodama njihove realizacije. Prema njima, potez ovog umjetnika zaista jeste upečatljiv performans koji otvara brojna pitanja o relaciji umjetnosti i novca na današnjoj artističkoj sceni, a način na koji je sve izvedeno je doveo do ogromnog odjeka na globalnom nivou, što je samo potvrda uspjeha čitavog performansa.

Sa druge strane, bilo je i onih koji su se neprijatno iznenadili kada su ugledali dvije velike bijele površine, koje će sad takve stajati izložene do januara, kada se zatvara izložba čiji je Haning dio. Onaj treći, zabrinuti dio, zatečen je izjavama koje Haning plasira ovih dana, a kojima poručuje da je za njega priča završena – umjetnost je izvedena, na lovu zaboravite.

„Ovo je umjetničko djelo samo ako ne vratim novac“, rekao je u intervjuu za lokalne medije.

„Vjerujem da sam kreirao dobro i relevantno umjetničko djelo, koje se može okačiti na zid”.

Rukovodstvo muzeja nije saglasno, pa u svojim odgovorima podsjeća na ugovor koji je Haning potpisao, a prema kojem mu na ime angažmana pripada samo 10.000 kruna, dok preostalih više od pola miliona mora da vrati do 16. januara. Haning, međutim, za sada odbija i pomisao na to.

„Djelo i jeste u tome što sam im uzeo novac. Ohrabrujem i druge ljude, koji imaju jednako jadne uslove rada, da učine isto“, poručuje umjetnik i tvrdi da bi, u suprotnom, čak završio u minusu, jer bi ga kreiranje naručenih djela koštalo 25.000 kruna.

Naravno, postoje i oni koji sumnjaju da je čitava priča unaprijed pripremljena i uigrana u saradnji obje strane. Haningova dosadašnja biografija, opet, ostavlja prostora za uvjerenje da sve ovo stvarno jeste preduzeo na svoju ruku. Na odgovore koja je teorija tačna i kako će se sve završiti očigledno ćemo morati da sačekamo do naredne godine.