Zanimljivosti

Kit osvetnik koji je bio inspiracija za priču o Mobi Diku

Oko 30 kilometara od obale Čilea nalazi se malo ostrvo oblika suze nazvano Moka. Ovo ostrvo je naseljeno indijanskim narodom Araukanci i dobro je poznato među mornarima, a naročito piratima i gusarima, koji su ostrvo koristili kao bazu za snabdijevanje i razmjenu gvožđa i ručno izrađenih bogatstava za stoku, kukuruz i krompire.

Engleski i holandski pirati bili su česti posjetioci ovog ostrva, odakle su tovarili svoje brodove namirnicama, a nakon kratkog boravka su isplovljavali duž obale Pacifika.

U vodama koje okružuju ostrvo Moka je prvi put uočen Moka Dik, 1810. godine.

Ime je dobio prema ostrvu u čijoj blizini je najviše boravio. Dobro je bio poznat kitolovcima iz Engleske i Nantaketa. Džinovski, albino, ulješura kit imao je mirnu narav i često plivao pored brodova čiji je cilj bio ubijanje pripadnika njegove vrste. Međutim, kada bi se takav napad dogodio, Moka Dik bi postajao agresivan, uzvraćajući na napad, a njegovom osvetom su izgubljeni mnogi brodovi i kitolovci.

Ozloglašenu reputaciju i strahopoštovanje Moka Dik je stekao time što je na napad uzvratio i najiskusnijem kapetanu kitolovcu, nakon čega je njegovo ime korišćeno umjesto pozdrava među moreplovcima.

Američki putopisac, Džeremaja Rejnolds opisao je Moka Dika kao čudovište:

“Bijel poput vune, prekriven školjkama. Iz njegovih leđa štrčalo je ne manje od 20 harpuna”.

U zapisima Rejnoldsa opisan je specifičan način na koji je Moka Dik izbacivao vodu – umjesto da to radi kao većina kitova, u kratkotrajnom i bučnom mlazu u visinu, on je vodu izbacivao na nos u odloženim, ali pravilnim intervalima, propraćen zvukom koji podsjeća na napore jake parne mašine.

Moka Dik je ubijen 1838. godine, a mjerenjem njegovog leša ustanovljeno je da je bio dugačak oko 21 metar. Tokom 28 godina, Moka Dik je prevrnuo više od 100 brodova za lov na kitove i okvirno ubio preko 300 ljudi. Takođe, napao je i potopio oko 20 čamaca sa kitolovcima.

Međutim, Moka Dik nije bio jedini bijeli kit u Pacifiku tada, a nije bio specifičan ni po svojoj agresivnoj naravi prema brodovima, po kojoj su poznati i drugi pripadnici vrste kitova ulješura.

Zabilježen je slučaj napada džinovskog bijelog kita, dugačkog oko 25 metara na posadu Eseks broda, nakon čega je brod potonuo, a posada se iskrcala u tri čamca, pokušavajući da stigne do obale udaljene stotinama kilometara. Jedan po jedan član posade je umirao od posljedica dehidratacije i gladi. Sedmorica su dali svoje živote, kako bi bili hrana ostalima. Osmorica, od ukupno 20 članova posade su preživjela, a spašeni su nakon tri mjeseca.

Sve ovo je inspirisalo Hermana Melvila da upozna kapetana Eseksa i da na osnovu intervjua o dugogodišnjem mornarskom iskustvu uz elemente fikcije napiše priču o Mobi Diku.

Legenda o Moka Diku nastavila je da se prepričava između starosjedelaca Moka ostrva, pa je tako nastala mitologija o četiri žene koje su živjele na ostrvu, a koje bi se noću pretvarale u kitove koji duše mrtvih prevoze do mjesta okupljanja mrtvih odakle duše nastavljaju svoj put.

Danas, oko polovine ostrva je zaštićeno programom za Nacionalne rezervate. Priroda ostrva je bujna, bogata populacijom ptica i istorijskim atrakcijama, ostacima nasukanih brodova.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Vale
Gost
Vale

Ima prica kada je jedan kitolovac koji se hvalio kako masakrira kitove izgubio sina u napadu Mobi Dika. Skrsen posao kod svestenika iz njegovog grada i pitao ga sto ga je Bog kaznio i je li grijeh ubit kita. Svestenik mu je rekao grijeh je i travku zgazit a druga je prica to sto ljudi rade.

Send this to a friend