Karakondžula je biće iz mitologije Južnih Slovena. Vjerovanje o postojanju ovog bića rasprostranjeno je na Balkanu, ali nema dokaza o njegovom postojanju.
Karakondžula se u pričama opisuje kao starica velikih oštrih noktiju i gvozdenih zuba, i pojavljuje se na nekrštene dane. Može imati i rogove. Za vrijeme dvanest dana Božića, karakondžule traže svoje žrtve, a to su često muškarci koji se nađu van kuće. Ona svoje žrtve jaše, napadajući ih s leđa, pa ih fizički muči do jutra. Ovaj demon ženama koje nađe van kuće ili ženama koje zaborave na praznike grebe lice, davi ih u vodi ili baca sa brda. U aleksinačkom kraju (Srbija) još uvijek postoji vjerovanje da karakondžule napadaju pijanice i da ih jašući tjeraju u rijeku. U negotinskom kraju (Srbija) ljudi još uvijek pričaju o napadima koje su sami doživjeli, neki su čak uspjeli, kako kažu, da vide karakondžule i zapamte njihov izgled. Opisivali su ih baš onako kako su poznate u pričama starih Slovena i dodaju da ovi noćni demoni mirišu kao mokri psi. Karakondžule ne mogu da oduzmu život svojih žrtava, ali ih napadom i mučenjem ostavljaju uplašenim i iznemoglim.
Vjerovanje u karakondžule je došlo iz Grčke, a kod njih se ovaj demon javlja u muškom obliku, bezuslovno su zli i dolaze u povorkama među ljude i to u božićnom periodu. Njima su se u nekrštene dane prinosile žrtve u obliku kolača. Danas u okolini Đevđelije se pravi božićni kolač koji se naziva karakondžul.
Pošto veliki dio staroslovenske istorije nije zabilježen, usljed nedostatka pismenosti, postoji teorija prema kojoj su Grci ova bića naslijedili od slovenskih naroda sa kojima su bili u kontaktu.
Pored karakondžula u bogatoj mitologiji starih Slovena mogu se naći priče o demonima prirode, sudbine, demonima bolesti kao i čovjekolikim demonima kao što su vampiri, baba Jaga, vještice. Svi oni su davali objašnjenje pojavama i iskustvima ljudi koje niko nije mogao da objasni. Danas, ova vjerovanja ostaju samo zabilježena u knjigama i u zabačenim krajevima društva u kojima se još uvijek mnoge pojave i iskustva objašnjavaju uz pomoć mitskih bića.
Karakondžulama se nazivaju i učesnici dramatizovane i maskirane povorke u Nekrštene dane. Povorke slične ovima vode svoje porijeklo još od rimskog praznovanja Konzualija u januaru, i taj naziv je prenesen na crnog demona kalikanzarosa u vjerovanja Grka i Turaka ušlo, i na kraju kod nas.
Zaštitna uloga predmeta u odbrani od Karakondžule
Kako piše Tihomir Đorđević, važilo je rasprostranjeno vjerovanje da je na neizvjesne noćne izlete dobro ponijeti crepulju, vratilo i greben jer ovi predmeti imaju značajnu ulogu u tradicionalnim vjerovanjima i ritualima, i imaju moć da gone i onemogućavaju destruktivnu aktivnost natprirodnih bića. Stoga Karakondžule na primjer, ne mogu ništa čovjeku koji se zaštitio tako što je na glavu stavio crepulju, a uz to ponio vratilo i greben pa se čitava noćna drama završava samo jalovim napadom i sramnim bjekstvom onostranih bića. U ovakvom kontekstu crepulja ima zančenje. tj. čudnovatu moć koja potpuno razbija onostrani napad. Zašto baš crepulja postaje svjetlost u tami nije teško shvatiti ako znamo da je riječ o predmetu u kojem se peče hljeb i koji je kao takav akumulirao veliku količinu svjetlosti i toplote sa ognjišta. Crepulja svoju simboličku moć posuđuje od svoje praktične uloge omogućavajući pojedincu da svojom zamišljenom snagom osvijetli noć i tako uspostavi kontinuitet socijalnog vremena.
Sličan mehanizam djeluje kad su u pitanju drugi magični predmeti kao što su vratilo i greben, alatke koje se koriste za izradu tkanina na razboju za tkanje. Ove alatke kao predstavnici jednog zanata i oblasti ljudske djelatnosti pomoću koje ljudi pobjeđuju prirodu, služe i pomažu otimajući čovjeka od mračnih nepoznatih sila onostranog. Kao i crepulja, vratilo i greben akumuliraju dnevnu aktivnost zajednice, da bi u određenom ternutku dobili dodatnu, zaštitnu ulogu i poslužili čovjeku da na simbličan način nađe izlaz kroz mrtvilo noći razarajući ga sa njegovim opasnim i agresivnim stanovnicima.
to je staroslovenska riječ za taštu, no je vremenom mutirala.
Svaka cast Harisu na komentar,ismijah se ko lud jutros!
To su mjestani Cetinja
Nešto su mi poznati, jesu li šetali po CG do skoro??
Nisu ti oni to, nego ti karakondžule pjevaju sa minareta.
karakondzule su ucesnice rijality zadruge..hahahaa…
bradato, zarasko u masnu kosu lici na sotonu