Prošle godine je kasnio sedam dana, a Malenoj je u gnijezdo sletio prljav i umoran tek 30. marta. Ove godine ga još nema.
”Bilo je ružno vrijeme u Grčkoj što ga je usporilo na njegovom putu dugom 13.500 kilometara, ali je ipak došao. Ove godine Malena i ja očekivali smo da će doći s ostalim rodama, nadu nismo gubili sve do nedjelje kada mu je bio zadnji rok. Sada je već jasno da ga nema, sigurno mu se nešto dogodilo”, rekao je Stjepan Vokić iz Brodskog Varoša, čovjek koji brine o rodi Malenoj više od dvije decenije.
Stjepan nije skrivao razočaranje što se Klepetan ove godine nije pojavio.
”Pripremio sam mu kantu sa ribom, jer uvijek bi poslije dolaska sletio Malenoj u gnijezdo, malo bi se odmorio i došao bi kod mene da ga nahranim”, rekao je Stjepan brišući suzu s lica.
Malena je čekala svog Klepetana, danima je odbijala udvaranje mladog mužjaka rode koji joj je dolazio u gnijezdo. Na kraju je poklekla, prihvatila je pridošlicu, s kojim će ove godine izvesti prve mlade rode.
Priča o Malenoj i Klepetanu počela je prije 24 godine kada je domar lokalne škole Stjepan Vokić spasio ranjenu rodu koju je pronašao kako bespomoćno leži uz put. Nazvao ju je Malena i bez razmišljanja je udomio jer njeno ranjeno krilo više nije moglo da je zimi nosi u južne krajeve.
Narednih devet godina Malena je provela s Vokićem koji joj je donosio hranu i zabavljao je. Jedno drugome su bili dobro društvo pogotovo u zimskim danima. Međutim, jednog proljeća prije 14 godina u njihov život je uletio rodan Klepetan. Vrlo brzo između njega i Malene rodila se ljubav koja je na svijet donijela i prve male rode.
Sve do ove godine Klepetan je redovno zimi odlazio na jug, a u martu se vraćao Malenoj u gnijezdo.
