Zanimljivosti Evropa nema pustinju, ali ovaj predio u Litvaniji podsjeća na Saharu

Kulandska prevlaka: Komadić Afrike na Baltiku

Nešto najbliže pustinjskom pejzažu u Evopi jeste kulandska prevlaka, poznata još pod imenom “Litvanska sahara”.

Pješčano more

Kopnena prevlaka nekada je bila prekrivena listopadnim šumama hrasta, breze i lipe dok u 13. vijeku nisu došli vitezovi tevtonskog reda i posjekli je. To je izazvalo strašnu eroziju kopnenog jezička koji razdvaja Kurlandsku lagunu i Baltičko more. Moćni zapadni vjetrovi talože ogromne količine pijeska u laguni, a pješčana brda oko njih se smanjuju brzinom od skoro metar godišnje. Tek kada je pokretno pješčano more zatrpalo 14 litvanskih sela lokalni stanovnici su riješili da vegetacijom zaustave napredak “pustinje”. Četinari, ševar i majčina dušica zagospodarili su dijelom pejzaža.  Ipak to je samo donekle usporilo proces eolske erozije. Prevlaka koja se najvećim dijelom nalazi u Litvaniji, a manjim u Kalinjingradskoj oblasti Ruske federacije postala je simbol “pustinjskog” reljefa Evrope. Danas je najveći dio prevlake pod različitim stepenima zaštite uključujući i podvodno kraljevstvo na dnu Baltičkog mora.

Pijesak koji “živi”

Kurilski pijesak se ponaša kao ogromni živi organizam. Kreće se, guta sve pred sobom, a kada najmanje očekujete on se umiri. Živopisni predio pješčanih talasa, bora, padina i ravnica očarava ljepotom. Sa vrha najpoznatije Velike dine vidi se nepregledno more bijelog pijeska išarano zelenim šumskim oazama dok u daljini popot fatamorgane mame plave boje lagune. Velika dina sa visinom od 52 m spade među najviše na kontinentu.

Ljubitelji prirode posebno su oduševljeni strmim dinama koje imaju oblik pravilne piramide u blizini Juodkrantea. Na njihovim obodima rastu veličanstveni hrastovi stari preko 200 godina. U ovim malim šumarcima svoje utočište su pronašli hermelini i losovi, kao i orao ribar, gospodar kurilskog neba.

Tanana prevlaka nigdje ne prelazi 4 km širine. Njenu zapadnu obalu krasi plaža koja se neprekidno proteže na dužini od preko 100 km. Čist bijeli pesak krije dragocjene komadiće ćilibara formiranog od praistorijske smole davno iščezlih četinara. Na sutoku plaže i početka (podnožja) dine svoje stanište su pronašle jedinstvene biljke poput grahorica i kotrljana. Kako dine ne poznaju političke granice prelaze i na rusku stranu. Zavodljivi stari poštanski put za Keningzberg vodi do najstarije svjetske ornitološke stanice koju svakog proljeća i jeseni posjeti preko 650.000 ptica. Iako je ljudsko prisustvo u oblasti oduvijek bilo rijetkost osim prirodnih ljepota ovdje možete vidjeti par dragocjenih kulturno-istorijskih spomenika; kuća Tomasa mana, Muzej ćilibara, park drvenih skulpura Vještičje brdo. Savršeno očuvana priroda i apsolutno jedinstveni pejzaž nekarakterističan za Evropu čini predeo Kurlandske prevlake pravim rajem za ljubitelje prirode.

Send this to a friend