Zabluda je da Laponija pripada samo Finskoj. Ova naizgled nepregledna prirodna ljepota zauzima sjeverne djelove svih skandinavskih država. Na teritoriji Švedske u svrhu očuvanja ovog prelijepog kompleksa ustanovljena su četiri nacionalna parka, dva rezervata prirode i tri specijalne zaštićene oblasti na površini od oko 10.000 km2. Stjenovita planinska oblast okovana snijegom i ledom u zapadnom dijelu u kombinaciji sa močvarnim predjelima, gustom šumom i magičnim jezerima na istoku čini najveću oblast izvorne i čiste prirode Starog kontinenta.
Stanište polarnih biljaka i životinja
Laponija ulazi jednim dijelom (oko 50 km) u prostor sjevernog polarnog kruga. Kao posljedica toga biljni i životinjski svijet je specifičan i jedinstven. To se prvenstveno vidi u rasporedu šumskih pojaseva. Iznad prostranih šuma jelovog drveta nalaze se prostrani pojasevi gustog vresa sa gustišima malih breza koje odolijevaju snažnim vetrovima i survoj klimi. Ovo je jedinstven slučaj da tik ispod šumskih goleti rastu brezove šume umjesto četinara. Uporna travnata vegetacija uspjela je da se probije svugdje gdje tlo nije pokriveno lednicima i vječitim snijegom. U pojedinim djelovima Padjelante nacionalnog parka raste nestvarno bujna vegetacija neočekivana u ovako hladnim predjelima. Preko 400 vrsti biljaka uspijeva na ovom području, a pašnjaci pružaju izobilje hrane što je od posebnog značaja za uzgoj i ispašu čuvenih irvasa, drevnih životinja koje je svijet zavolio zbog legende po kojoj one vuku sanke Djeda Mraza.
Na ove surove uslove osim irvasa uspeli su da se prilagode životinje poput polarnih lisica i žderavaca. Snežna sova, prelepa i ugrožena vrsta, ovde ima prirodne uslove kao retko gde na svetu da živi i razmnožava se. Potpuno divlji medvedi, losovi i risevi gospodare surovom prirodom severa Evrope. Bistri planinski potoci i reke puni su prelepih primeraka raznih riba.
Surova ljepota prirode
Visoki planinski vrhovi Laponije ispresijecani su dolinama dubokih, uskih i moćnih planinskih rijeka. Gole stijene, lednici i polja pod snijegom karakterišu prelijep pejzaž drevne Laponije. Šest najvećih švedskih planina nalazi se ovdje, na djelekom sjeveru Evrope. Najveći vodotok jeste rijeka Rapatno za koju Skandinavci ponosno tvrde da je jedna od najljepših na svijetu. Ona se vodom, naravno, hrani od otopljenih lednika okoline. Njena dolina obrasla je gustom i slikovitom brezovom šumom, a sve životinje koje naseljavaju Laponiju mogu se pronaći u neposrednoj blizini vodotoka.
Izolovanost i jedinstvena ljepota Laponije zaslužni su što je ova oblast izabrana za dom Djeda Mraza. Čuveni dobroćudni djedica sa svojim magičnim irvasima koji mogu da lete tokom godine, po vjerovanju, živi u Laponiji odakle tokom božićnih praznika kreće da svoj dobroj djeci svijeta podijeli poklone.
Od brojnih čistih jezera čija ljepota izdvaja se Turnetrask. Rijeka koja se uliva u njega, Abiskojoka, provlači se kroz kanjon dubok 20 m, a pogled sa planine Njula, na čiji vrh vodi žičara, nešto je što samo ovdje možete doživjeti…
Dom Sami naroda
Legandarni narod Sami živi u Laponiji posljednjih 7.000 godina. Nekada nomadski narod koji je živio od lova i ribolova vremenom se „skrasio“ u ovim predjelima i počeli su da pripitomljavaju i uzgajaju irvase.
Danas samo oko 250 pripadnika ovog drevnog naroda živi kao prije nekoliko vjekova vodeći brigu o 35.000 irvasa, njihovom jedinom bogatstvu i ponosu. Savremeni ljudi bi od njih mogli da nauče kako da čuvaju okolinu, jer Samo vjekovim naseljavaju Laponiju, a da nisu ostavili apsolutno nikakve posljedice.
Srbi valjda, ne Sami 🙂