Zanimljivosti Nalazi se u Peruu

Marcahuasi, magično i ljekovito mjesto koje posjećuju vanzemaljci

Drevne ruševine na visokim Andima prvi je otkrio čuveni arheolog Daniel Ruso, koji je u svojoj knjizi ”Marcahuasi: Priča o fantastičnom otkriću” detaljno opisao ovaj jedinstveni lokalitet. Prema njegovim zapisima, na visoravni se nalazi najmanje 22 vrtloga, koji imaju tri različita iscjeliteljska dejstva.

Plato Marcahuasi se nalazi u blizini peruanskog sela San Pedro de Casta čiji se mještani smatraju čuvarima ruševina. Za zanemarljivu naknadu, lokalni vodič povešće posjetioca željnog avanture na sedam kilometara dug put do ruševina, uz strme planinske staze koje nestaju među oblacima.

Lokalitet karakterišu kamene formacije, za koje se pretpostavlja da su stare oko 10.000 godina. Ove čudne stijene imaju oblike ljudi, životinja i religijskih ličnosti i smatra se da su ostaci civilizacije koja je tu živjela još prije Inka. Ipak, još uvijek se vodi debata o tome kako su ove strukture nastale.

Dok mnogi vjeruju da su stijene isklesane, postoje i skeptici koji tvrdi da je neobične oblike stvorila prirodna erozija. Otkriveni su mnogobrojni dokazi da je u prošlosti na ovoj visoravni živela napredna civilizacija, što daje na validnosti teoriji po kojoj su stijene isklesane ljudskom rukom.

Što se tiče energetskih virova koji se navodno nalaze oko platoa, za njih se vjeruje da isijavaju neku vrstu iscjeliteljske energije, kao i to da svaki vrtlog ima drugačije ljekovito dejstvo. Nije precizirano koji vrtlog kako djeluje, ali brojna su svjedočanstva onih koji su navodno baš na ovom mjestu misteriozno izliječeni.

Šifrovana poruka

Prema Rusou, svi ovi i slični spomenici u Meksiku, Brazilu, Peruu, Engleskoj, djelo su civilizacije koja je tu živjela prije čuvenog biblijskog potopa. Kameni spomenici obilježavaju područje pećina i špilja, koje su u doba velikih prirodnih katastrofa predstavljale jedini spas za čovječanstvo. Posljednja je bila velika poplava, a Nojeva barka samo je metafora za prostrane uvale u stijenama koje su služile kao skloništa i širom svijeta obilježavane sličnim kamenim spomenicima. Pored toga što obilježavaju područje bezbjedno od katastrofe, ove strukture otkrivaju i ulaze u ”svetu planinu”. Ipak, šifrovana poruka koju ovi spomenici nose tek treba da bude otkrivena.

Daniel je u regionu Marcahuasi živio devet godina i za to vrijeme je napravio hiljade i hiljade fotografija okolnih stijena i navodnih kamenih spomenika. Ruso je otkrio da u zavisnosti od doba dana i godine, ugla posmatranja i svijetla sunca i mjeseca stijene poprimaju različite oblike, čak i na jednom istom spomeniku. Glavna skulptura, ”Spomenik čovječanstva”, ima 14 različitih lica vidljivih na dnevnoj svjetlosti i dva koja se mogu uočiti samo pod svjetlošću mjesečine. Rusoove fotografije vrlo jasno prikazuju mnoga različita lica visoravni Marcahua. Iako je na studijama ovog područja proveo devet dugih godina, on tvrdi da nije uspeo da prouči više od 10% figura.

Drugi značajan spomenik je Kondor, čiji se oblik mijenja na svakih 60 stepeni i Divlja mačka koja se može vidjeti samo tokom zimske kratkodnevice.

Čudesno iscjeljenje

Karlos Seklan, peruanski sljedbenik Rusoa, doživio je nevjerovatno iskustvo kod jednog od vrtloga Marcahuasi. On je 15 godina proučavao ovaj predio kada je doživio tešku saobraćajnu nesreću, koja ga je 11 mjeseci ostavila paralizovanog u krevetu. Iako su mu bili dostupni najbolji peruanski lekari, rečeno mu je da rane nikada neće zacijeliti i da više neće biti u stanju da sjedi i hoda.

Nakon što je proučio energiju kamenja i vrtloga Marcahuasija, Karlos je znao da moći koje ova planina posjeduje mogu da izleče njegovu povrijeđenu kičmu. Bio je ubijeđen da na određeni dan, u određeno vrijeme i u određenom vrtlogu može primiti energiju koja će ga vratiti u život. Ubijedio je svog prijatelja da ga odnese na planinu i da ga tamo ostavi samog na nedjelju dana.

Sedmog dana na planini se pojavio lokalni mještanin i sa Karlosom koji je za njega bio potpuni stranac pričao o njegovoj nezgodi. Anonimni čovjek je tada počeo da pokazuje vježbe, koje je Karlos pratio i ponavljao. Kako se pomjerao, tako je osjetio nalet toplote, koja se od nožnih prstiju penjala kroz njegovo tijelo. Zajedno sa toplotom, čuo je zujanje i u isto vrijeme osjećao peckanje. Kada su ovi nadražaji dvadesetak minuta kasnije dostigli vrhunac, Karlos je osjetio kao da mu svjetlost prolazi kroz glavu. Ova čudna pojava ga je uspavala i ubrzo je utonuo u san. Kada se nekoliko sati kasnije probudio otkrio je da ne samo da može da sjedne, već i da se sa lakoćom uspravi na noge.

Nepoznati čovjek je otišao, a Karlos se sam spustio niz planinu i pridružio prijateljima koji su ga čekali u kućici koju je Ruso podigao pored Spomenika čovječanstva.

Karlos je ostalima otkrio lokacije samo pet vrtloga. Dva je lako naći na platou – jedan se nalazi ispod Divlje mačke, a drugi je obeležen bijelim znakom X i nalazi se u središtu visoravni. Karlos je prvi put došao u Marcahuasi 1973. godine, u lov. Ipak, tvrdi da je i prije toga visoravan vidio u svojim snovima, a kada je stigao znao je tačno gdje može pronaći vodu.

Na platou Marcahuasi otkrivene su ruševine najmanje pet gradova. Pretpostavlja se da je u jednom trenutku, u periodu oko XIV vijeka, tridesetak hiljada ljudi naseljavalo gradove na visoravni. Teren ovog platoa nije nimalo gostoljubiv, kamenit je i jalov. Tokom sušne sezone danju je nepodnošljivo toplo, a noću veoma hladno. U kišnom periodu gotovo je nemoguće boraviti na platou, jer se čitav prostor pretvara u blatnjavu kaljugu. Uprkos tome, Marcahuasi zrači neopisivim magnetizom, koji svoje posjetioce uvijek iznova i iznova privlači nazad.

View this post on Instagram

Las Focas

A post shared by Jhon Macotela (@jhonmacotela) on

NLO izletište

Osim po kamenim spomenicima i blagotvornim energetskim vrtlozima, Marcahuasi je poznata lokacija i svim ljubiteljima NLO-a. Mještani grada ispod visoravni na NLO gledaju kao na najnormalniju pojavu. Njihova reakcija na pitanje da li vjeruju u vanzemaljce ista je kao i da su upitani da li vjeruju u krave.

Mojsije Bautista, bivši predsjednik zajednice, opisuje susret koji se dogodio u avgustu 1963. godine. Oko dva sata ujutru prolazio je pored ruševina, s namjerom da obiđe svoje krave koje su bile na platou. U tom trenutku vidio je leteći objekat koji podsjeća na automobil i slijeće na dvadesetak metara ispred njega. Sakrio se iza grobnice i pažljivo posmatrao šta će se dogoditi.

Vozilo je imalo oko tri metra u prečniku i šest okruglih fluorescentnih svjetiljki. Iz njegove unutrašnjosti izašlo je pet bića, visokih tek nešto više od jednog metra. Nosili su narandžasto-braon odijela, a na nogama su imali čizme. Šetali su okolo i pažljivo dodirivali kamenje, kao da ga ispituju. Poslije samo tri minuta vratili su se u svoj brod i odletjeli u istom pravcu odakle su došli. Od tog dana Mojsije slobodno priča o svom  susretu i ne zanima ga što će ga neko od stanovnika San Pedra smatra ludim ili lažovom.

Send this to a friend