Zanimljivosti Stari Egpitat

Memnonovi kolosi, raspjevane statue

Memnonovi kolosi, dvije gorostasne kamene statue egipatskog faraona Amenofisa III. iz XIV vijeka prije nove ere ubrajaju se u najveće i najznačajnije statue starog Egipta. Podignuti su na ulazu u njegov pogrebni hram u zapadnoj Tebi u blizini Doline kraljeva oko 1370. godine prije nove ere. U III vijeku prije nove ere se počelo vjerovati da jedna od statue prikazuje mitskog etiopskog kralja Memnona, i od tada ih nazivaju Memnonovi kolosi.

Kamene statue visoke oko 18 metara su izrađene od blokova kvarcnog peščara iz kamenoloma u Gebel el Ahmaru, blizu Kaira, koji su preveženi 675 kilometara putem do Tebe, zato što su bili preteški za rečni transport uzvodno. Kasnije su rimski inženjeri rekonstruisali istočnog kolosa koristeći kamen vjerovatno iz Edfua.

Kamene statue blizanci predstavljaju Amenofisa III u sjedećem položaju s rukama na koljenima i pogledom usmjerenim prema istoku (istok-jugoistok) i Nilu, a s druge strane rijeke na grad Luksor. Tu su i dvije manje skulpture ispred njegovih nogu predstavljaju njegovu suprugu Tij i majku Mutemviju. Sa strane je prikazan bog Nila Hapi, a simbolična unija Gornjeg i Donjeg Egipta je predstavljena ljiljanom i papirusom.

Stari Grci su vjerovali da jedna od statua prikazuje etiopskog kralja Memnona, junaka iz Trojanskog rata. Prema legendi, vladar Etiopije Memnon je učestvovao u Trojanskom ratu, na strani Trojanaca, u kojem je i poginuo od Ahilovog mača. Vjerovalo se da je nakon Memnonove smrti, njegova majka Eja, boginja vjetra mnogo patila za njim i da zato jutarnja rosa predstavlja njene suze.

Veliki zemljotres 27. godine prije nove ere je srušio gornji dio istočnog kolosa i napravio veliku pukotinu u donjem dijelu, a preostali dio figure je pred zoru puštao zvuk.

Legenda o “raspevanim kolosima“ se proširila antičkim svijetom. Grci i Rimljani su ovaj zvuk pripisivali Eji, boginji koja još uvek žali za svojim sinom, a mnogi su mislili i da je Memnon, čije ime inače znači “gospodar zore“ zvukovima pred zoru pozdravljao majku. Najraniji izvještaj o ovom fenomenu je od grčkog istoričara, geografa i filozofa Strabona, koji je tvrdio kako je čuo ovaj zvuk 20. godine prije nove ere, ali nije mogao da dokuči da li dolazi iz postolja, razbijenog gornjeg dijela ili baze.

Nekoliko rimskih careva je posjetilo kolose jer su vjerovali da imaju nešto božansko ili moć predviđanja. Da bi dobio naklonost bogova car Septimije Sever je oko 199. godine naredio njihovu popravku. Poslije ove intervencije, tajanstveni zvuk se više nije javljao. Naučnici su kasnije utvrdili da je zvuk vjerovatno izazvan porastom jutarnje temperature i isparavanjem rose koja se skupljala unutar poroznih stijena.

Send this to a friend