Zaštitna maska postala je, htjeli mi to ili ne, zaštitni znak 2020. godine. Zbog pandemije koronavirusa ljudi su prinuđeni da je nose, a na jednom ostrvu ona je obavezna bez obzira na virus.
Priča počinje 2000. godine na japanskom ostrvu Mijakejima gdje je “katastrofa” vrlo poznata riječ. Mijakejima je dio Izu vulkanskih ostrva koja se nalaze u Đavoljem moru, a u stalnoj su opasnosti od zemljotresa i vulkanskih erupcija.
Samo u prošlom vijeku, ovdje se desilo šest erupcija vulkana, a najgora je bila 2000. godine. Između 26. juna i 21. jula, ovo područje je pogodilo 17.500 potresa! Ojama vulkan je eruptirao 14. jula čak dva puta. Druga erupcija je izbacila dim u visinu od jednog kilometra i bila je popraćena bučnim eksplozijama. Istog trenutka, započela je evakuacija stanovništva.
Pepeo koji je padao s neba nije bila jedina briga. Katastrofa je takođe dovela do visokih nivoa toksičnog sumpornog dioksida, čineći 20 posto zemljišta neobradivim. Nakon tri mjeseca, Vlada Japana je organizovala i prisilnu masovnu evakuaciju.
Ojama vulkan je dvije godine kasnije nastavio da ispušta 10.000 do 20.000 tona sumpornog dioksida dnevno, pretvarajući ostrvo u post-apokaliptični svijet sa mrtvim stabalima, zarđalim automobilima i napuštenim građevinama.
Godine 2005. ljudima je bilo dozvoljeno da se vrate u svoje domove. Većina je odlučila da ostane u svojim novim kućama u Tokiju, ali oko 2.800 stanovnika se vratilo, naoružani gas maskama kako bi mogli da prežive štetne gasove koji i dalje izlaze iz zemlje.
Ubrzo je rođena i nova vrsta turizma – boravak na ostrvu gdje svi nose gas maske. Jednokratne gas maske se prodaju na trajektnim stanicama i lokalnim prodavnicama za sve turiste koji su dovoljno hrabri da posjete Mijakejimu.
