Svake godine u Australiji se održava jedan od najtežih ultramaratona dugačak 875 km. Trči se od Sidneja do Melburna. U njemu obično učestvuju samo profi sportisti koji se za taj događaj pripremaju tokom čitave godine.
Davne 1983. godine na ovom takmičenju se pojavio farmer Klif Jang, nosio je gumene čizme i kabanicu, jer je mislio da će padati kiša. Pošto se nikada nije profesionalno bavio trčanjem za trenera je prijavio svoju majku. Na pitanje novinara koja je svrha njegovog učestvovanja rekao je da je došao da istrči čitav maraton i da pobijedi, što je izazvalo podsmijeh u publici i među velikim brojem takmičara.
Kada je trka počela svi maratonci krenuli su predviđenim tempom. Klif je krenuo najsporije. Njegovo trčanje više je ličilo na brzo hodanje, gegao se. Međutim, kako Klif nikada nije sarađivao sa profesionalcima, nikada nije pročitao neku knjigu o maratonu, niti je imao ozbiljnog trenera, on nije ni znao da su stručnjaci predvidjeli da se najbolji rezultat može postići ako se tokom dana trči 18 časova, a spava 6 časova.
Zbog toga je, kada su svi drugi učesnici otišli na spavanje, on nastavio da trči svojim laganim tempom. Tako je Klif tokom noći izbio na čelo kolone i drugi dan trke na zaprepašćenje svih započeo kao vodeći takmičar.
I dalje niko nije vjerovao da se na takav način može postići rezultat, ali je Klif već na početku dobio simpatije publike i novinara. Tokom trke često su ga pitali koliko još može da izdrži bez spavanja, a on je uporno govorio da planira da završi trku i da pobijedi.
Već nakon trećeg dana kroz čitavu Australiju pročulo se kako je “nekakav farmer“ došao na ultramaraton u gumenim čizmama i kabanici i da bez prestanka trči već tri dana, da su jedva uspjeli da ga nagovore da obuče trenerku i patike i da je daleko ispred svih takmičara.
Klif Jang je u 61. godini života pobijedio na ultramaratonu prešavši put od 875 kilometara za 5 dana, 15 časova i 4 minuta bez sna ijednog trenutka.
Oborio je rekord za 12 časova i postavio potpuno nove granice u trkama ovakvog tipa. Nagradu od 10.000 dolara odbio je da primi i tražio da ona bude podijeljena takmičarima koji su ostali iza njega, a koji nisu odustali od trke.
Na pitanje kako je uspio da se odupre snu toliko dugo, Klif je odgovorio novinarima da je navikao da danonoćno trči za ovcama u slučaju da se neka od njih izgubi na nepreglednim farmama Viktorije. On čak nije ni znao da je spavanje bilo dozvoljeno.
U znak sjećanja na njega nazvan je jedan park po njemu i u njemu je podignut spomenik u obliku gumene čizme. I dan danas se koristi njegov stil trčanja na ultramaratonima.
brawo