Zanimljivosti

Nomadski život: Ko su bili prvi vlasnici putujućih kuća?

Foto: Profimedia

Umjetnost nomadskog života prešla je put od Evrope do Amerike, a danas je trend u cijelom svijetu. Prvi vlasnici ovih kompaktnih zidova na točkovima voljeli su raskoš, ukrase i jarke boje.

Život na točkovima je zbog slobode i avanturističkog karaktera oduvijek nalazio put do ljudi nemirnog duha. Iako se pripisuje često američkoj kulturi i stilu života, prve pokretne kuće datiraju sa evropskog kontinenta.

Prvi vlasnici prikolica bili su putujući zabavljači koji su najveći dio svog života provodili u putu. Umjesto da uvijek iznova postavljaju šatore, kad god se u nekom mjestu zaustave, imali su svojevrsne vagone koje su vukli upregnuti konji. Unutar tih vagona obavljala se svakodnevna dinamika života – kuvalo se, jelo i spavalo.

Sredinom 19. vijeka ovi karavani postaju stambeni prostor za Rome. Specifični karavani nazivaju se i „vardo” – vodi porijeklo od riječi „vurdon” iz osetskog jezika (iranski jezik, indoevropska grupa), a označava teretna kola. Vagoni koje su pravili i u kojima su živjeli Romi, bili si manji od onih koje koriste cirkuske trupe, pa su samim tim i zahtjevale manju konjsku snagu koja bi ih vukla.

Romi su veoma ponosni na izgled svojih putujućih domova – često su bogato ukrašena raznovrsnim motivima, rezbarena i jarko ofarbana. Neka su čak i pozlaćena. Vremenom su vagoni evoluirali i postali toliko kitnjasti da su izgubili praktičnu prvobitnu namjenu i od mjesta za spavanje postali pravi eksponati. U nekima od njih je zapravo malo „Cigana” i spavalo. Preferirali su da spavaju u šatorima ili ispod vagona.

“Kuće na točkovima, za njihove vlasnike nisu imale ni preveliku sentimentalnu vrijednost, sudeći po tome kako lako su ih mijenjali ili prodavali u skladu sa potrebama”, objasnila je istoričarka Dženet Kit-Blek, za Amusing Planet.

Kada bi vlasnik putujuće kuće umro, običaj je bio da se sva njegova imovina spali, uključujući i vardo, jer su Romi vjerovali da sve što može nositi duh umrle osobe ne smije da se proda. Novac i nakit je nasleđivala porodica.

Razvojem karavana nastale su posebne kategorije, među njima 6 osnovnih, pa tako više nisu dobijali nazive po njihovim vlasnicima već po tradicionalnom stilu (Ledge vardo/„Ispupčenih ivica”), po gradu u kom su konstruisani (Reading vardo/Kite wagon/„Ravnostrani”) ili po imenu konstruktora.

Do danas je sačuvano svega nekolko originalnih „vardo domova”. Oni se nalaze u sklopu muzeja ili u rukama privatnih kolekcionara.

Send this to a friend