Usljed velikih klimatskih promjena ali i mnogobrojnih drugih faktora mnoge popularne destinacije osuđene su na propast. Neke od njih će “ispariti” sa lica Zemlje još za našeg života.
Pregled ćemo započeti rajskim ostrvima – Maldivima. Usljed stalnog podizanja svjetskog mora izvjesno je da će jedna od napjrestižnijih svjetskih destinacija postati dio podvodnog svijeta. Najoptimističnije prognoze kažu da u Maldivima možemo uživati još najviše 100 godina, vjerovatno i kraće. Slična suidbina sprema se ostrvskoj državi Tuvalu ali i mnogim drugim.
Pluća naše planete, amazonska prašuma, gube svoju bitku sa čovječanstvom. Potreba za agrarnim površinama i prehranom sve većeg broja stanovnika ali i ekonomska korist od sječe drveća uslovljava ubrzano smanjenje površine pod prašumom. Teško je prognozirati kada će Amazon kapitulirati ali je takav ishod nažalost sve izvjesniji.
Erozija će uništiti neke od najznačajnijih svjetskih spomenika poput egipatskih piramida ili Sfinge. Osim što porastom zagađenja “kisele kiše” sve više spiraju površinske djelove spomenika podzemne vode i kanalizacioni sistemi prijete da oslabe osnovu samih spomenika i konačno ih uruše. Ipak, vjeruje se da će čitav ovaj proces potrajati i da ćemo ipak imati prilike da još neko vrijeme uživamo u čudima antičke arhitekture.
Mnogo je alarmantnija situacija sa Velikim koralnim grebenom. Poznato je da su korali izuzetno osjetljivi na zagađenje i porast temperature vode. Neke pesimističnije prognoze kažu da će tridesete godine ovog vijeka biti posljednje u njegovom postojanju. Definitivno treba požuriti i posjetiti ovo nevjerovatno čudo prirode dok još uvijek imate priliku.
Globalno otopljavanje sa sobom nosi i logičnu posljedicu topljenja vječnog snijega i leda na našoj planeti. I dok će kontinentalne ledene površine izdržati još neko vrijeme (ne zna se koliko) predjeli pod alpskim lednicima, prelijepi patagonijski glečeri kao i oni u Glečer nacionalnom parku u Montani (SAD) i mnogi drugi broje svoje posljednje dane na Zemlji.
Mrtvo more na granici Jordana i Izraela izgubilo je trećinu svoje teritorije u posljednje četiri decenije. Veliki ekonomski značaj rijeke Jordan koja ga hrani vodom u kombinaciji sa tonjenjem terena utiču na to da će ovo more postojati još najviše 50 godina. Poslije toga postaće pustinja.
Ovom spisku moramo dodati i močvaru Everglejds kao i Basen Konga u Africi. Oba ezervata su na rubu uništenja zbog ljudskog faktora koji se ogleda u dovođenju životinjskih i biljnih vrsta koje tu ne pripadaju i pretjerane eksploatacije prirodnih resursa.
Venecija i Meksiko Siti sa druge strane tonu sve većom brzinom i prema naučnim prpračunima decenije ih dijele od potpunog nestaka sa lica Zemlje. Požari i deforestizacija će veoma brzo u istoriju poslati čuvene šume Madagaskara dok će erozija sa sobom odnijeti Sejšele, a u kombinaciji sa milionima nepažljivih turista ista sudbina očekuje i Maču Pikču.
Turisti polako ali sigurno uništavaju i izvore Pamukale u Turskoj. Ljudska nepažnja učinuila je da bar trećina Kineskog zida sada izgleda kao ruina uz tendenciju nastavka krađe njegovih gradivnih djelova. Drevni grad Timbuktu takođe lagano nestaje jer rastresiti materijal od kog je napravljen sve slabije odolijeva zubu vremena.
Prirodne tempirane bombe kao što su super vulkan ispod Jeloustona ili San Andreas kad-tad će uništiti velike prostore oko sebe ma da nauka nije još uvijek u mogućnosti da predvidi kada.
Preostaje nam da napravimo sebi listu destinacija koje “moramo” obići dok još nije kasno ali prije svega da pokušamo da probudimo svijest kod sebe i drugih na važnost očuvanja kulturnog, istorijskog i prirodnog nasljeđa na našoj planeti.
