Daleki Japan je za crnogorske, a i evropske, pojmove veoma neobična država. Ljubaznost na visokom nivou, pravila ponašanja u poslovnom i svakodnevnom svijetu, drugačija su nego kod nas, a usudićemo se reći i bizarna.
Dok mi u Crnoj Gori važimo za bučne ljude kojima nije strano ispoljavanje emocija u javnosti, to je u “zemlji izlazećeg sunca” ravno skandalu.
To nije sve. Pročitajte japanska svakodnevna pravila ponašanja koja bi prosječnog Crnogorca, da se nađe u Japanu, poprilično sludjela.
Oslovljavanje
U Japanu nije dovoljno samo pomenuti nečije ime, a titula „san” nama jeste najpoznatija, ali ne i jedina koja postoji. Evo još nekih sufiksa:
„kun” – malo manje formalan izraz od „san”, a moglo bi da se prevede kao ‘prijatelj’.
„chan” – u pitanju je deminutiv koji se mahom odnosi na djecu, ženske članove porodice, dečka/djevojku i bliske prijatelje.
„sama” – verzija kojom se iskazuje najviše poštovanja, a koristilo se prilikom obraćanja gospodarima ili božanstvima. Danas se koristi za izražavanje sarkazma.
„senpai” – za obraćanje starijim kolegama ili školskim drugovima.
„sensei” – koristi se za obraćanje profesorima, doktorima, naučnicima, političarima i drugim autoritetima.
„shi” – prilikom pisanja zvaničnih tekstova.
Razmjena vizitki
Postoji čitav ritual kada sa drugom osobom razmjenjujete vizit-karte, a njena glavna strana treba da bude na vrhu. Ponudite je sa obje ruke, a ako je ta osoba višeg ranga, vašu vizitku stavite ispod nivoa njene. Obavezno se poklonite u znak poštovanja.
Ponašanje u liftu
Ukoliko ste u punom liftu prvi pritisnuli dugme za željeni sprat, smatra se da ste vi “kapetan lifta” i treba da stojite pored ploče sa dugmićima. Moraćete da držite vrata sve dok svi ne uđu i tako na svakom spratu.
navikli bi se mi brzo na ovaq pravila jer tamo dje se ne poštuju, postoje i zakoni za to. Ovdje kod nas je drugačije, nit zakona, nit poštovanja
Svemir za nas pojam,u svakom smislu.