Zanimljivosti Meri Šeli je za svoje vrijeme bila neobična žena

Priča o autorki Frankenštajna krije veliku tugu, kontroverze, uspone i padove

Ljetnje noći 1816. tada 19-ogodišnja Meri Godvin, uskoro Meri Šeli, osmislila je priču koja će postati najveće remek-djelo gotske književnosti svih vremena – “Frankenštajna”. Divlja, mračna knjiga šokirala je i zaintrigirala svjetsku književnu javnost kada je prvi put objavljena 1818. godine ali je, ironično, najveće iznenađenje bila činjenica da je Merin život takođe postao “mračna bajka”.

Meri je bila nekonvencionalna žena koja je zbog toga mnogo patila i doživjela mnoge tragedije. Godinama je živjela u netradicionalnoj vezi, išla od mjesta do mjesta i do kraja se borila protiv svijeta koji je vidjela kao ograničen i seksistički.

Neobična porodica i mlada intelektualka

Meri Šeli je rođena kao Meri Vulstonkraft Godvin u Londonu 30. avgusta 1797. godine kao jedino dijete iz veze feministkinje i književnice Meri Vulstonkraft i filozofa, romanopisca i novinara Vilijama Godvina. Njena majka umrla je od porodiljske groznice samo 11 dana nakon porođaja, pa je Meri odrasla uz oca i stariju sestru Fani koju je njena majka dobila iz afere koju je imala prije braka.

Ova porodica postala je još neobičnija kada se njen otac ponovo oženio. Njegova izabranica bila je izvjesna Meri Džejn Klermont, obrazovana žena koja je iz prethodnog braka već imala dvoje djece – Čarlsa i Kler.

Par je nakon toga dobio zajedničkog sina Vilijama Godvina II pa je petoro djece odrastalo zajedno dok su njihovi roditelji osnovali izdavačku kuću koja je objavljivala knjige za djecu, kao i kancelarijski materijal, mape i igre.

Godvin je bio predan zadatku da veza uspije i brak je bio veoma stabilan. Meri je, sa druge strane, mrzjela maćehu. Godvinov biograf Kigan Pol kasnije je naveo da je gospođa Godvin više pažnje posvećivala svojoj djeci, a zapostavljala muževljevu djecu iz prvog braka.

Meri je malena voljela da piše. Svoju prvu pjesmu objavila je uz pomoć očeve izdavačke kuće kada joj je bilo samo deset godina.

Obrazovala se kod kuće, a otac se potrudio da to okruženje ne bude seksističko pa je djevojčica učila i o stvarima nezamislivim za njene vršnjakinje onog vremena. Otac ju je podučavao širokom spektru tema, imala je pristup kućnoj biblioteci, kao i bibliotekama mnogih intelektualaca koji su posećivali Godvinove, među kojima su bili romantičarski pjesnik Semjuel Tejlor Kolridž i bivši potpredsednik Sjedinjenih Američkih Država Aron Ber, piše portal Allday.com.

Vilijam Godvin je svoju, tada 15-ogodišnju ćerku, opisao kao “djevojku jedinstveno smjelog, donekle naređivačkog, i živahnog duha. Njena strast prema znanju je velika, a njena istrajnost u svemu što preduzima je gotovo nepobjediva”.

Zabranjena ljubav

Meri se prvi put srela sa radikalnim pjesnikom i filozofom Persijem Šelijem kada joj je bilo 16 godina i nakon što se jednom prilikom vratila u porodični dom nakon dužeg boravka u Škotskoj. U to vrijeme Šeli je bio oženjen iako je napustio svoju suprugu i redovno je posjećivao Godvina koga je mnogo cijenio.

Meri i Persi

Šelijev radikalizam, posebno njegovi ekonomski stavovi, koje je upijao iz Godvinove “Političke pravde” otuđio ga je od aristokratske porodice kojoj je bio nezamisliv Persijev plan da ogromnu sumu porodičnog novca donira kao pomoć hendikepiranima.

Meri je bila očarana mladim radikalom i par je uskoro započeo ljubavnu vezu uprkos protivljenju obje porodice. Meri i Persi su počeli da se viđaju tajno na grobu njene majke – ona je imala skoro 17 godina, dok je on bio gotovo 22-godišnjak. Par je 1814. tajno pobjegao u Francusku i poveo sa sobom Merinu polusestru Kler Klermont koja će postati njihova pratilja do kraja života.

Iako je Šeli poticao iz bogate porodice, njegovo nasljedstvo nije bilo dovoljno da ih izdržava, pa se trojka uskoro našla zadužena i sama. Negdje u to vrijeme, Meri je saznala da je trudna. Imala je samo 17 godina, nije mogla da očekuje bilo kakvu pomoć od porodice, a čak je i njena najdraža prijateljica Izabel počela da je izbjegava jer je Meri postala predmet tračeva i ogovaranja u krugovima “pristojnog” engleskog društva.

Ipak, Šeli ju je volio i njoj je to bilo dovoljno. Nažalost, baš u vrijeme kada su počeli da finansijski staju na noge, Meri je rodila djevojčicu koja je poživjela tek nekoliko dana.

Slobodna ljubav

Veza Meri i Persija bila je sve samo ne obična pošto je par vjerovao u slobodnu ljubav. To je u praksi značilo da Persi Šeli nije bio vjeran partner. Održavao je kontakte sa svojom zakonitom ženom koja je rađala njegovu djecu, a šuškalo se i o aferi sa Lordom Bajronom – pjesnikom, bogatim ekscentrikom i poznatim ljubavnikom.

Iako je i Meri bila odgajana u duhu zajednice koja ne zna za granice, čini se da je odbila da bude “dijeljena” između Šelija i njegovih prijatelja. Situacija je postala još napetija kada je Merina sestra Kler takođe otpočela vezu sa Bajronom!

Meri je 1816. rodila drugo dijete. Dječak je dobio ime Vilijam, po njenom ocu, a uskoro je dobio i nadimak “Vilmaus” i ovo je mnogo promijenilo njen način života. Od liberalke koja nije poznavala granice, uskoro se pretvorila u tipičnu viktorijsansku ženu – konzervativnu, lojalnu domaćicu iz srednje klase koja pokušava da zadrži porodicu na okupu.

“Zloglasno ljeto” 1816. godine

Maja 1816. godine, Meri, Persi i njihov sin otputovali su u Ženevu zajedno sa Kler Klermont. Planirali su da ljeto provedu sa Lordom Bajronom, sa kojim je Kler, nakon nedavde afere, ostala trudna.

U Ženevu su stigli 14. maja 1816. gde je Meri sebe oslovljavala sa gospođa Šeli. Bajron im se pridružio 25. maja, a njegova pratnja bio je mladi fizičar Džon Vilijam Polidori.

Meri se sjećala da je to bilo“vlažno, nimalo blago ljeto i neprestana kiša nas je često danima zatvarala u kućama”. U takvoj atmosferi Persi, Bajron i Šeli su se jedne večeri kladili u to ko može da napiše strašniju bajku.

Meri je napisala osnove priče koje ća kasnije ugraditi u svoj roman “Frankenštajn”.

Nakon povratka u Englesku Meri je nastavila da radi na knjizi, ali nju i Persija je nesreća pratila u stopu. Iznenada je preminula Merina polusestra Fani, a prije nego što su stigli da je ožale i Persijeva trudna žena je počinila samoubistvo.

Ovo je duboko pogodilo par iako im je to zapravo dalo mogućnost da se konačno vjenčaju. Meri je malu utjehu pronašla u tome što je 1818. “Frankenštajn” konačno objavljen i što je rodila još jedno dijete – djevojčicu Klaru.

“Smrt im pristaje”

U ovom trenutku Persi i Meri su pretrpjeli nevjerovatno mnogo tragedija, a bili su i u finansijskim problemima i dugovima. U takvoj situaciji riješili su da zauvijek napuste Englesku odvodeći sa sobom svoju djecu, djecu koju je Persi imao sa svojom prvom ženom, kao i Kler i njeno vanbračno dijete iz veze sa Bajronom.

Par se nastanio u Italiji i vrijeme posvetio čitanju, pisanju, učenju, razgledanju gradova i druženju. Italijanska avantura bila je, nažalost, prekinuta kada su, u razmaku od godinu dana, oba zajednička djeteta Persi i Meri umrla. Ovi gubici bacili su Meri u duboku depresiju koja ju je izolovala od supruga, ali i ostatka svijeta.

Iznajmili su kuću u osamljenom kraju Italije pored mora koji se Meri nikada nije dopadao jer ju je činio depresivnom. Neko vrijeme, utjehu je nalazila samo u pisanju. Rođenje sina Persija Florensa Šelija 12. novembra 1819. konačno je popravilo njeno raspoloženje iako je njegovala sjećanje na svoju izgubljenu djecu do kraja života.

Godine provedene u Italiji bile su period intenzivne intelektualne i kreativne aktivnosti Šelijevih. Persi je sastavio niz pjesama, a Meri je napisala autobiografski roman “Matildu”, istorijski roman “Valpergu” i drame “Prozerpina” i “Midas”.

Italija onog vremena je bila stjecište velikog broja intelektualaca smatranih “previše skandaloznim” za viktorijansku Englesku, pa je par uživao u društvu istomišljenika, a obnovili su i prijateljstvo sa Bajronom.

Sve ovo vrijeme Meri je morala da se nosi sa Persijevim interesovanjem za druge žene. Na kraju je prihvatila njegova vjerovanja u “neekskluzivnost” braka, pa je i ona počela da stvara emocionalne veze sa muškarcima i ženama iz njihovog kruga prijatelja. Posebno su joj postali dragi grčki revolucionar Princ Aleksandar Mavrokordato i Džejn i Edvard Vilijams.

Ipak, tragedija nije napuštala Meri Šeli. Dana 8. jula 1822. manje od mjesec dana prije svog 30. rođendana, Persi se udavio u zalivu La Specija tokom iznenadne oluje dok se svojim brodom “Don Žuanom” vraćao kući.

Šelijevo tijelo bilo je izneto na obalu i kasnije, u skladu sa karantinskim propisima spaljeno na plaži u prisustvu Lorda Bajrona. Meri nije bila na sahrani jer to nije bilo u skladu sa onovremenim običajima.

Skulptura posvećena Šelijevima na Univerzitetu Oksford

Legenda kaže da je jedini dio tijela pjesnika koji nije spaljen bilo njegovo srce koje je Bajron dao Meri. Ona je srce svog muža čuvala u kutijici koju je uvijek nosila sa sobom sve do svoje smrti 30 godina kasnije. Umrla je 1. februara 1851. godine.

Po njenom životu snimljen je film “Meri Šeli” 2017. dok je po njenom najčuvenijem djelu nastalo nekoliko filmskih ostvarenja.

Send this to a friend