Priča o Frančeski Man koja je svojm hrabrim činom otšpra u Aušvicu postala legenda Holokausta. Ali koliko zapravo znamo o njoj?
Frančeska Man je bila lijepa i izuzetno nadarena plesačica, koja je svojim piruetama obilježila mnoge prestižne predstave i takmičenja, uključujući i Internacionalno plesno takmičenje u Briselu u maju 1939. godine, gdje je osvojila četvrto mjesto. Bila je redovni plesač u varšavskom noćnom klubu Melody Palace prije nego što je počeo Drugi svjetski rat, dok se njena karijera nije završila kada je zatvorena u varšavskom getu. Prebačena je iz Poljske 1943. godine, zbog toga što je postojala sumnja da je umiješana u aferu koja je poznata pod nazivom Hotel Polski, kada su se Jevreji nadali da će pobjeći u Južnu Ameriku koristeći srtane pasoše, a umjesto toga su završili tako što su poslati u Aušvic.
Prema nekim podacima, ovim ljudima je rečeno da su stigli u Bergau, kako bi ih dezinfikovali prije nego što pređu granicu sa Švajcarskom, a onda su ih odveli u svlačionicu koja je bila pored gasne komore. Postoje mnoge varijacije kako je tekla priča Frančeske Man, ali je možda najsenzacionalniju verziju ispričala istoričarka holokausta Sintija Sodern. Dok se svlačila, Manova je navodno zavela dvojicu stražara striptizom, podižući svoju suknju kako bi otkrila butinu Jozefu Šilingeru i Vilhelmu Emerihu, a onda je zavodljivo svukla svoju bluzu.
Nakon toga je brzo izula cipelu i pogodila njom Šilingera u čelo, prije nego što je izvukla pištolj iz njegovog džepa i ispalila dva fatalna hica u njegovu utrobu i jedan u Emerihovu nogu. I ostale žene u prostoriji su se pridružile revoltu, iako ni jedna od njih nije uspjela da pobjegne.
Kada je na Tviteru novembra 2017. godine postavljeno pitaje “Navedite mi jaču kučku od Tejlor Svift”, jedan od korisnika te društvene mreže napisao je tvit o Frančeski. Ipak, postoje mnoge sumnje u istinitost priče o balerini.
“Istina je da je izuzetno teško ustanoviti šta je tačno istina kada govorimo o događaju iz svlačionice koji se desio u nekom trenutku u oktobru 1943. Lanac dokaza je tanak”, rekao je jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za Aušvic: autor, profesor i istoričar dr Robert Jan van Pelt.
“Znamo da se revolt desio zato što u njemačkim dokumentima iz decembra iste godine postoji podatak da su dva člana Zaštitnog odreda, Rudolf Grim i Fric Lakner, pomogli da se uguši pobuna, i za to su dobili medalje. Sam dokument ne opisuje prirodu pobune, niti navodi dodatne detalje”, naveo je Van Pelt.
Prema riječima dr Van Pelta, postoje tri ključne tačke koje treba preispitati: čovjek koji je pobjegao iz Aušvica, “Jerzi Vesoloski (alias “Tabeau”) opisao je incident u izvještaju koji je sačinio nakon što je pobjegao. Izvještaj je objavljen kao dio Protokola iz Aušvica krajem 1944. od strane Odbora za ratne izbjeglice. Ključne tačke ovog izvještaja bile su žene koje su se branile, a određeni član odreda po imenu Šiler je preminuo. Žena koja je povukla okidač nije identifikovana.
Kao i sve velike legende, priča o Manovoj nastavila je život u fikciji. Novela Arnošta Lustiga iz 1964. godine Molitva za Katerinu Horovicovu – koja je adaptirana u film 1965 – u centar priče stavlja mladu plesačicu koja je bila otkupljena od strane njemačkih vlasti u ratnoj Italiji. Shvativši da će svakako umrijeti, ona puca na osobe koje su je zarobile na vratima gasne komore. Knjiga Tadeuša Borovskog, koji je takođe preživio Aušvic, pod nazivom Ovuda do gasa, dame i gospodo uključuje i kratku priču Šilingerova smrt, u kojoj je čuvara na sličan način nadmudrila atraktivna žena, i upucala ga u stomak njegovim pištoljem.