Britanka, Luiza Braun, čije je rođenje dalo nadu hiljadama parova da sterilitet može da se pobjedi, sada je majka dva sina, i prema sopstvenim riječima, ponosna je što je njenim dolaskom na svijet otvorena nova stranica u humanoj medicini.
Godine 1978., 25. jula, Luiza je postala prva osoba rođena pošto je začeta van ljudskog tijela, putem “in vitro” fertilizacije, odnosno oplodnje. Njen embrion je uzet iz posude koja se zove „desikator“ i prebačen u matercu majke Lesli.
Po rođenju u Centralnoj bolnici „Oldham u Engleskoj, carskim rezom, beba teška 2.608 grama, dobila je još jedno ime – Džoj kao radost, i to je i bila, ne samo za svoje roditelje, već i za sve koji su se borili da dobiju potomstvo.
Bio je to pravi podvig. Svi su se nadali, ali niko sa sigurnošću nije mogao da tvrdi da će trudnoća biti uspješno završena, a prva beba iz epruvete ugledati svijet.
Jedan od pionira “in vitro” načina oplodnje, Robert Edvards, Lujzino rođenje doživio je kao nagradu za dugotrajna i neprekidna istraživanja, kojima je bio posvećen još tokom ranih šezdesetih godina prošlog vijeka, ali i kao nadu da, ubuduće, sterilitet ne znači i život bez bioloških potomaka.
Edvards, koji je još 1955. godine započeo prva istraživanja u ovoj oblasti, dobio je Nobelovu nagradu za izuzetan doprinos razvoju vantjelesne oplodnje 2010. godine, a samo godinu dana kasnije dodijeljena mu je i titula viteza.
Za tri decenije, koliko se metod vantjelesne oplodnje primjenjuje u gotovo svim klinikama u svijetu, rođeno je više od 6 miliona djece na planeti.
Ne zaboravlja se, ipak, nikad ona prva – Luiza Braun.
