Ruska Planina mrtvih čuva tajnu 60 godina

Prije 60 godina, 1959. godine, na sjevernom Uralu nestala je grupa turista. Taj događaj je smatran najmisterioznijom tragedijom u Sovjetskom Savezu. Šta se desilo na Djatlovljevom prelazu, ili „Planini mrtvih“, ne zna se ni danas, a bezbjednosne službe stavile su oznaku tajnosti na taj slučaj.

U ekspediciji se nalazilo 10 mladih turista-entuzijasta. Grupu su činili studenti Uralskog politehničkog instituta: Ljudmila Dubnina, Jurij Dorošenko, Igor Djatlov, Aleksandar Koljevatov, Zinajida Kolmogorova i Jurij Judin, diplomci tog fakulteta: Jurij Krivoniščenko, Rustem Slobodin, Nikolaj Tibo-Brinjol, kao i inspektor za turizam Aleksandar Zolotarjov. Na čelu grupe bio je student Igor Djatlov, po kom će biti nazvan ovaj događaj.

Ekspedicija je krenula na put bez povratka 23. januara. Za 18 dana grupa je trebalo da pređe oko 350 kilometara, uz penjanje na vrhove Otorten i Ojko-Čakur.

Već narednog dana, nakon početka pohoda, Jurija Judina je zaboljela noga i on je morao da se vrati u Sverdlovsk. To ga je i spasilo od smrti i on je jedini preživjeli iz cijele grupe.

Prema planu ekspedicije, grupa je trebalo da stigne u selo Vižaje 14. februara i odatle pošalje poruku. Nakon što se grupa nije pojavila u planirano vrijeme na planiranom mjestu, pokrenuta je potraga za njenim članovima.

Spasioci su 26. februara na planinskom prevoju koje domorodačko stanovništvo Mansi nazivaju Holat-Sjahl ili „Planina mrtvih“, koja je kasnije dobila ime Djatlovljev prelaz, otkrili isječen šator u kojem su ležale lične stvari i dokumenta grupe. Pet tijela je ležalo na padini, udaljenoj kilometar i po od šatora. Izgledalo je kao da su bježali od nekoga i da je to bilo toliko strašno da su istrčali iz šatora bez tople odjeće, bez obzira na mraz. Trupovi ostale četvorice članova ekspedicije su pronađeni tek u maju, u obližnjem potoku.

Istraga je pokazala da su svi članovi grupe 2. februara napustili šator iz nepoznatog razloga, bez tople odjeće, i krenuli niz planinu, kao i da su ubrzo svi umrli. Šestoro od hladnoće, dok su na trojici bili otkriveni ozbiljni prelomi. Jednom je iščupan jezik, drugom je izvađeno oko, treći je imao prelom lobanje… Na odjeći poginulih pronađene su radioaktivne supstance. Tačan uzrok pogibije nije ustanovljen, ali danas postoji više od 75 verzija, od kojih su neke među na granici mogućeg i nemogućeg.

Predstavljamo vam 10 najzanimljivijih teorija.

1. NLO

Ufolozi i ezoterici tvrde da su za sve krivi vanzemaljci. Na to ukazuju čudne povrede na tijelima, činjenica da su ljudi na brzinu napuštali šator, neobični objekti na snimcima koji su navodno izazvani udarnim talasom prilikom slijetanja NLO. Smrt je nastupila uslijed hipotermije i smrzavanja. Kontakt sa vanzemaljskim objektom je za njih bio poguban.

2. Jeti (izmišljeno stvorenje koje navodno živi na Himalajima)

Grupu Igora Djatlova je ubio sniježni čovjek (jeti). Do tog zaključka su došli ljekari proučavajući povrede koje su zadobile žrtve. Oni su saopštili da su kod Semjona Zolotarjova i Ljudmile Dubinjine rebra bila slomljena uslijed snažnog stiska grudnog koša od strane velikog stvorenja. Lokalni stanovnici su potvrdili da se u tim predjelima mogu sresti sniježni ljudi.

3. Testiranje tajnog oružja

Prema toj verziji, članovi Djatlovljeve grupe su slučajno nabasali na tajni poligon, gdje je u toku bilo testiranje oružja. Bili su podvrgnuti uticaju psihotropnog oružja i, uslijed pomračenja uma, napali su jedni druge.

Realnija opcija je da su poginuli od hemijskog oružja, od udara rakete ili zato što su se jednostavno uplašili od zvuka eksplozija, što ih je natjeralo da užurbano napuste šator u koji nisu uspjeli da se vrate.

Ljubitelji paranormalnih pojava ubijeđeni su da je na planini Uralu sakriven tajni kompleks za testiranje nuklearnog ili supersoničnog oružja. Upravo tamo su dospjeli putnici. Time se i objašnjava njihovo haotično bjekstvo i tragovi radijacije na njihovoj odjeći. Mada, pitanje je da li je tamo postojao vojni kompleks.

4. Mansi (starosjedioci Sibira)

Bez obzira na to što su se Mansi, pripadnici naroda koji je naseljavao ova mjesta, prema ruskim turistima odnosio dobronamjerno, ipak postoji verzija prema kojoj su upravo lovci iz tog plemena napali grupu. Prema jednoj verziji, planinari su postavili šator na mjestu gdje se nalazilo svetilište plemena, što je izazvalo njihov gnijev. Mansi su pak tvrdili da sa tragedijom nemaju nikakve veze.

5. Tajna operacija

Jedna od najrasprostranjenijih verzija je ona da su članove grupe likvidirali strani agenti, jer su željeli da osujete operaciju KGB. Navodno, studentsko putovanje je bilo samo pokriće za „kontrolisanu isporuku“ radioaktivne odjeće neprijateljskim agentima. Tu teoriju potvrđuje i to da su se na odjeći trojice planinara nalazili tragovi radijacije. Teoretičari zavjere to povezuju s tim da je jedan od učesnika ekspedicije – Georgij Krivinoščenko radio u zatvorenom gradu Ozjorsko (Čeljabinsk 40), gdje se obrađivao plutonijum za atomske bombe. Modeli radioaktivne odjeće su predstavljali neprocjenjivu informaciju za strane službe. Krivoniščenko, koji je radio za KGB, trebalo je da se sastane sa neprijateljskim agentima na „Planini mrtvih“ i preda im tajni „materijal“. Međutim, KGB-ovac se na neki način izdao i tada su neprijateljski agenti pobili cijelu grupu, zavaravajući svoje tragove.

6. Užasna bolest

Turiste je mogla ubiti i rijetka sjeverna bolest, smatraju neki stručnjaci. Pomori, narod koji živi na obalama Bijelog mora, nazivaju je merjačkom bolešću, a Eskimi je zovu polarna zvijezda. U planinama, u uslovima hladnoće i nedostatka svjetlosti, ljudi počinju da se ponašaju čudno. Oboljeli povremeno gube osjećaj za realnost: čuju glasove i zvuke i vide tajanstvene siluete. Prestaju da osjećaju hladnoću, nekada i cijepaju odjeću sa sebe. Takvo stanje može dugo da traje. Na kraju čovjek pada u trans, plače, a zatim pada u duboki san. Kada se probudi ničeg se ne sjeća.

Užasna sjeverna bolest je mogla da zahvati i Djatlovljevu grupu. To može da objasni napušteni šator i stvari koje su turisti ostavili. Nakon što su se probudili noću, daleko od vatre, bez tople odjeće, ljudi su se smrznuli i umrli.

7. Svađa

Ova verzija izgleda dosta realna. Uzrok nesreće su mogli biti napeti odnosi između nekih članova grupe, koji su za posljedicu imali tuču u kojoj su svi učestvovali. Neko je zadobio smrtonosne povrede, dok su se ostali smrznuli pokušavajući da pomognu na neki način.

Postoji mišljenje da je svađa mogla da nastane zbog djevojaka, nakon konzumacije alkohola.

8. Lavina

Većina istraživača je sklona mišljenju da je uzrok pogibije mogla biti lavina koja se obrušila na šator. Turisti su je mogli izazvati, kada su razapinjali šator. Takve tragedije su se dešavale i kasnije. Velika grudva snijega je pritisnula dio šatora u kojem su članovi ekspedicije spavali i time nanijeli teške povrede. Morali su da isijeku šator kako bi izašli iz njega, a zatim su bez odjeće krenuli niz padinu. Tamo su i našli smrt na mrazu.

9. Napad na grupu

Napad su mogli da izvrše zatvorenici. Nedaleko od tog mjesta nalazio se zatvor, iz kojeg je neko pobjegao. Turisti su nosili hranu i odjeću, što je dobar razlog za napad.

Moguće je i da je grupu pobila policija koja je pratila bjegunce. Ubili su i jedne i druge, kako bi sakrili tragove. Međutim, na leševima nisu otkrivene rane od vatrenog oružja…

10. Trovanje alkoholom ili psihotropnim supstancama

Prema toj verziji, nije bilo nikakvog spoljašnjeg uticaja na grupu. Turisti su se opili nekvalitetnim alkoholom ili su upotrebljavali jake preparate, pod čijim dejstvom su počele da im se priviđaju razne stvari. Nastupila je panika, koja je dovela do bjekstva iz šatora i kasnije smrti zbog niskih temperatura.