Šibam, drevni grad sa oko 7.000 stanovnika u istočnom dijelu Jemena, jedan je od najstarijih i najboljih primjera urbanizma baziranog na principima vertikalne konstrukcije.
Osnovan je u 3. vijeku prije nove ere, a pretpostavlja se da su njegovi žitelji zbog stalnih provala beduinskih plemena svoje kuće počeli da grade kao nebodere, pa ga zato mnogi zovu pustinjskim Menhetnom. Za razliku od Menhetna, u Šibamu su neboderi napravljeni od blata i većinom potiču iz 16. vijeka, dok su prašnjavim ulicama često šetaju koze.
Visoka zdanja produkt su obnove većeg dijela naselja, nakon što ga je uništila poplava 1530-ih godina. Sagrađeno ih je pet stotina i imaju od pet do jedanaest spratova, s tim što su gornji zaštićeni premazom od kreča protiv kiša, koji se mora obnavljati svakih deset godina.
Pored njih, u Šibamu se nalazi sedam džamija, koje datiraju s početka 10. vijeka. Prvi Evropljani došli su do njega tek 1893. godine, a našao se i u filmu italijanskog režisera Pjera Paola Pazolinija “Cvijet hiljadu i jedne noći”, snimljenog po arapskoj zbirci od preko 300 bajki, šaljivih pripovijetki, legendi i anegdota.
U pustinjskom Menhetnu postoji i jedan mali muzej, a glavna ulica poznata je po velikom broju prodavnica u kojima se prodaju starinski predmeti i suveniri.
Što se imena grada tiče, postoje razne verzije o tome kako je nastalo, s tim što se najvjerovatnije radi o lokalnom izrazu za mjesto ispod strme planine.
Godine 1982. uvršten je na UNESCO-ovu listu svjetske baštine i od tada privlači znatiželjnike iz cijelog svijeta.
Grad je prelijepo zdabje, valjalo bi ga obici… Imali su i rimljani solitere, ali nijeau prezivjeli pad carstva
ovo je ljepota, od blata napraviti nesto i traje vjekovima, da mi je da vidim, taknem i pomirisem, bila bih presrecna, nagradjena, odabrana.