Kralj Šri Lanke je u 5. vijeku odabrao vrh velike granitne stijene za mjesto gradnje tvrđave Sigirije. Danas ona predstavlja jedan od najljepših spomenika koji svjedoči o postojanju nekada velike i moćne države na tim prostorima. Ovaj lokalitet samo je jedan u nizu nevjerovatnih koje krije egzotična Šri Lanka.
Tragična želja za vlašću
Usred džungle Šri Lanke okolinom dominira moćni monolit visine oko 200 m. Savršeni položaj sa kog može da se nadgleda i kontroliše prelijep okolni pejzaž sačinjen od nepreglednih pirinčanih polja išaranim jezerima poslužio je kao lokacija za gradnju jedne od najneobičnijih vladarskih palata na svijetu. Nju je sebi prije jednog ipo milenijuma izgradio moćni vladar Kasijapa.
Priča o nastanku jedinstvene tvrđave prilično je tragična.
Kasijapa, sin moćnog kralja Datusene, opijen željom za vlašću i moći zbacio je svog oca sa prestola, vezao ga nagog za stijenu i ostavio tu da umre. Njegov polubrat, inače legitimni nasljednik trona, prebjegao je u Indiju. Zbog velikog straha od njegovog povratka i gubitka vlasti 477. godine Kasijapa odlučuje da svoju prijestonicu preseli iz ravničarskog Anuradapurija na vrh ogromne stijene okružene neprohodnom džunglom. Tako nastaje Sigirija, bogata palata sa očaravajućim vrtovima. Mjesto je očuvano, jedina žal ostaje za moćnim lavom koji je “stražario” na ulazu u tvrđavu i kroz čije čeljusti se ulazilo u palatu.
Zub vremena ostavio nam je samo njegove šape. Zla kob koje se plašio Kasijapa ga je sustigla pa je on skončao u svojoj tvrđavi 495. godine izvršivši samoubistvo okružen velikim blagom koje je posjedovao i svojim brojnim konkubinama.
Raskoš i erotske freske Sigirije
Čitava palata je bila oličenje raskoši i bogatstva u vrijeme svog vrhunca. Na samom prilazu se nalazio impozantni Zid ogledala, napravljen od opeke i toliko uglačan bjelancima i medom da je podsjećao na prava ogledala. Unutrašnjost palate ukrašavale su freske nagih ljepotica, njih oko 500 od kojih je do danas sačuvano 20-ak. Današnji arhitekti bi bili ponosni na matematički precizne vodene vrtove i bazene koji su krasili kompleks. Pružali su se na više nivoa, posjedovali sisteme za grijanje i hlađenje, a u neke od njih su postavljani obluci kako bi se dočarao žubor rijeke. Tvrđava na vrhu stijene se vodom snabdijevala iz vještačkog jezera koje se nalazilo tik iza južnog dijela tvrđave.
Kraljev prijesto dugačak 5 m, nevjerovatna glavna palata čiji se istočni dio nastavlja na skoro vertikalnu liticu, zanosna prijemna dvorana, bezbrojne građevine od opeke i drveta, povrtnjaci, zanosni pogled na okolnu džunglu, ogromno botatstvo, lijepe konkubine… Čini se da je kralj u svojoj Sigiriji imao sve, osim osjećaja slobode i sigurnosti. Povratkom njegovog brata iz Indije Kasijapa ostaje bez vojske i umire u svojoj tvrđavi koja biva ostavljena na milost i nemilost džungli sve do 1828. Tada Britanci na njoj organizuju lovačke igre. Kasnije postaje dio svjetske baštine.
Lijepa priča i lijepa graðevina.
👍👍👍👍👍👍