Luis Martinez napisao je hiljade i hiljade živopisnih pjesama o gradovima širom svijeta, a nikada nije napustio svoju zemlju.
Havana je možda najpoznatiji grad na Kubi, ali Trinidad je najšarmantniji. Sa svojim kaldrmama, pastelnim bojama i građevinama iz 18. i 19. vijeka, ovo 500 godina staro mjesto upisano je na Uneskovoj listi kao jedan od najljepših kolonijalnih gradova u Americi.
A ako krenete kroz park Plaza Mayor, šetajući pored gvozdenih bandera ka autobuskoj stanici vidjećete čovjeka koji sjedi pokraj kolica držeći svesku u krilu.
To je Luis Martinez, čovjek koji je napisao više od 3.000 pjesama o gradovima i znamenitostima širom svijeta. I to toliko tačno i živopisno, kao da je upravo posjetio tu destinaciju i vidio svojim očima. A ipak, nikada nije napustio Kubu.
Posljednjih 20 godina Martinez je radio kao nosač prtljaga na autobuskoj stanici u Trinidadu, danju ćaskajući sa turistima, a noću proučavajući stare atlase koji su mu omogućili da “vidi” svijet.
Brojni Kubanci, poput Martineza, godinama nisu napuštali zemlju. Nakon revolucije 1961. Fidel Kastro, tadašnji predsjednik Kube, donio je stroga ograničenja za putovanja kako bi spriječio masovni odlazak Kubanaca iz zemlje.
Ta mjera je na snazi bila više od 50 godina, sve do 2013. kada je Raul Kastro dozvolio građanima da putuju u inostranstvo, bez da prethodno traže dozvolu vlade.
Martinez je bio dijete kada je Kuba zatvorila granice, a sada nažalost nema dovoljno finansijskih sredstava da bi sebi priuštio putovanja, stoga su knjige i mape jedini način da upozna svijet.
Iako ga zdravlje ne služi kao ranijih godina, Luis Martinez nastavlja da upoznaje turiste i piše o raznoraznim destinacijama. Kad već ne može da otputuje u svijet, odlučio je da na ovaj način svijet dovede kod sebe, u Trinidad.
