Dino Impaljaco ima 90 godina ali ga to ne sprečava da majstorski sjecka luk pripremajući supu od povrća za svoje vjerne klijente u Rimu koji teško da sebi mogu da kupe i komad hljeba.
Impaljaco s ponosom nosi svoj nadimak – rimski “šef kuhinje za siromašne”.
Tri dana u nedjelji zajedno s volonterima iz udruženja RomAmoR (Rim ljubavi) koju je utemeljio, Impagliazo obilazi trgovine hranom i pekare prikupljajući doprinose da ostvari svoj san – da nahrani siromašne.
Sve je počelo prije 15 godina kada mu je beskućnik na željezničkoj stanici zatražio novac da kupi sendvič.
“Shvatio sam da bi možda bolje bilo da mu ne kupim sendvič već da ih sam napravim, nekoliko za njega i prijatelje koji su bili s njim i tako je počela naša pustolovina”, objašnjava.
Danas volonteri iz RomAmoRa kuvaju hranu u četiri druga dana u nedjelji i dijele je beskućnicima na nekoliko mjesta u gradu, uglavnom blizu željezničkih stanica.
“Pokušavamo da uključimo što više volontera u projekat kako bi Rim postao grad u kojem se ljudi mogu voljeti međusobno”, kaže šef pripremajući supu i dodaje “To je solidarnost”.
Subotom uveče, volonteri RomAmoRa služe hranu na Trgu Svetog Petra za sve veći broj beskućnika koji spavaju upravo u tom dijelu grada u kojem je papa Franja otvorio prostorije za medicinsku pomoć i tuševe za beskućnike.
Impaljaco je nekada radio u zavodu za socijalno osiguranje, a svoju dobrotvornu misiju pokrenuo je s nekoliko penzionera.
Postepeno su sa sendviča prešli na pripremanje kuvane hrane, prvo u vlastitom domu, zatim u samostanu i danas imaju 300 volontera, mladih i starih i koriste se potpuno opremljenom kuhinjom.
Italijanski predsjednik Serđo Matarela uručio je Impaljacu počasno priznanje “junaka našeg doba”. Taj junak danas se i sam čudi jer ni sanjao nije da će njegova inicijativa prerasti u nešto tako uspješno.
U prošlu subotu blizu Vatikana pridružila su im se četiri nova volontera.
Svaka cast na humanosti,rijedak primjer u doba kapitalizma kad vecina pokusava da prigrabi sto vise za sebe!