Satelitska antena na Nukunonu u Tokelau, svojim stanovnicima pruža brzu internet vezu jer su od najbližeg većeg kopna udaljeni oko 3200 kilometara, prenosi ddl.
Ipak stanovnici ove državice, njih oko 1500, žive kao u raju.
Jedina su ekonomija na svijetu koja ima 100 posto obnovljive izvore energije. Prevoz po ostrvima je besplatan, a uopšte ne reklamiraju prirodne ljepote jer ne žele da turisti loše utiču na njihov pomladak. Doduše i nemaju previše prostora za hotele jer površina kopna iznosi tek 10 kvadratnih kilometara.
Tri ostrvca u južnom Pacifiku ne pružaju im baš mnogo šansi za zaposlenja. No, bave se svinjogojstvom i ribolovom, a izvoze kokose i drvo, zanatsku robu, poštanske markice i kovanice.
Riječ je o tri tropska koralna atola – Atafu, Nukunonu i Fakaofo – objedinjena u teritoriji Tokelaua, države koja je zapravo pod vladom Novog Zelanda iako imaju sopstvenu samoupravu. Novi Zeland pomaže im finansijski jer 1500 stanovnika ne može proizvesti dovoljno da bi zemlja prihodovala više od rashoda. Stoga im finansiraju školstvo i zdravstvo.
Zanimljivo je da je BDP Tokelaua porastao za više od 10% zbog registracije sopstvenog internet domena ‘.tk’ pa je sad prema istraživanjima Tokelau treći najpopularniji domen neke zemlje nakon Njemačke i Velike Britanije u odnosu na broj stanovnika.
Tokelauov .tk sufiks ima preko 31 milion registrovanih korisnika i prvi je internet pružatelj usluga koji radi na 100% obnovljivoj energiji.
Tokelau je jedna od najmanjih i najudaljenijih nacija na svijetu. Sastoji se od tri koralna atola usred Tihog okeana, 580 km sjeverno od američke Samoe i koji pokrivaju svega 10 kvadratnih kilometara.
Do njih se dolazi dvonedjeljnom plovidbom sa Samoe. Veliki dio teritorija nalazi se na tek nekoliko metara nadmorske visine i to ih čini najosjetljivijom zemljom na svijetu kad je riječ o klimatskim promjenama i podizanju niova mora. Stanovnici su u stalnom strahu i od cunamija koji bi ih pomeo s lica zemlje.
U februaru 2005, ciklon Persi, oluja 5. kategorije, poplavila je sva tri atola koji prstenovima kopna opasuju vodu. Potopljena su sva sela i nisu im puno pomogle ni zidine kojima su ogradili oko 200 metara široki kopneni prsten. Danas su zidine ponovno izgrađene i visoke su od 5-7 metara.
Svi stanovnici imaju pasoše Novog Zelanda, a Tokelau ima najmanju ekonomiju na svijetu i iz Novog Zelanda uvoze gotovo sve – od prehrambenih proizvoda do građevinskih.
Ribolovne dozvole su još jedan oblik prihoda, ali i ta je grana ugrožena zbog zagrijavanja temperature mora zbog čega koralni grebeni sve više poprimaju bijelu boju, pa se narušavaju staništa riba.
Više od 90% električne energije stvaraju solarni paneli, a ostatak energije dobijaju od lokalno proizvedenog kokosovog ulja.
Na Nukunonu živi oko 420 ljudi. Svježe vode je malo i skupljaju je u rezervoarima, a nadomještaju i kišnicom.
Da bi se došlo u Tokelau potrebna je viza, ali se ona ne dobija nimalo lako. Na Tokelauu se živi s vrlo sporim tempom a ostrva imaju svoja pravila ponašanja. U glavnom selu atola Atafu živi oko 250 ljudi, a najsporija šetnja oko ostrva traje pet minuta. Kuće se grade blizu jedna drugoj. Ljudi provode dane radeći ili pecajući i odlazeći u crkvu.
Ruski fotograf Vlad Sokin posjetio je ostrva 2016. tokom Uskrsa i kako je rekao, održavale su se svakodnevno ceremonije i pripremali se za proslavu praznika.
Na ostrvu Fakaofo sedam policajaca patrolira ostrvom sa 355 stanovnika i brinu se da lokalni stanovnici poštuju pravila ostrva kako bi se sačuvao mir i tišina u večernjim satima zbog mise u crkvi.
Prema pravilima, svi bi ljudi trebali prestati da rade nakon 18 sati, a nedjeljom nije dopušten nikakav rad. Od 18:00 do 18:50 ljudi ne smiju stvarati buku jer je to vrijeme za odmor nakon radnog dana. Od 18:50 do 19:00 svi bi stanovnici trebali da budu u kućama i mole se, a od 19:00 do 21:00 ljudi plivaju ili se bave nekim drugim sportovima.
U 21:00 sva djeca moraju ići u krevet. Nakon 23:00 ne preporučuje se hodanje po ulicama ili stvarati nikakvu buku jer tad počinje odmor za idući dan, piše Sokin za Bird in Flight.
Većina građana živi u modernijim kućama koje su izgrađene uz finansijsku pomoć Novog Zelanda.
Svi muški stanovnici odlaze u kolektivni ribolov da bi se obnovile zalihe hrane a ulov se raspoređuje na sve stanovnike atola – mlade, stare, pa čak i bebe dobijaju jednake porcije.
Tokelau je vjerovatno jedina zemlja na svijetu koja je uspjela da izgradi komunizam. Svakome pripada sve. Ljudi primaju neku simboličnu platu od novozelandske vlade, a u protivnom svi pomažu jedni drugima.
U Tokelauu su popularni i razni sportovi, ljudi stalno igraju odbojku ili ragbi. U nedjelju naveče žene igraju kriket. Sve je na Tokelauu na solarnu energiju, pa zato ni noću ne isključuju svijetla jer energije ima više nego dovoljno.
Svako ostrvce atola ima svoju svrhu – na primjer, dva velika ostrvca su stambena. Jedan od njih ima infrastrukturu, uključujući banke, internetske usluge, antene, bolnice i trafostanicu.
Za groblja su dodijeljena dva ostrvca, a postoji i ostrvce koje je postalo svinjogojska farma – ljudi svakodnevno tamo odlaze brodom kako bi nahranili svoje svinje, a prevoz im je besplatan. Ostala ostrvca služe kao povrtnjaci ili izletišta. Život ovdje uopšteno izgleda poput tropskog raja, zaključio je Sokin.
Kao neka bajka. Usput, mogli bi lijepo zaraditi priznanjima i povlačenjima priznanja drugih država.
Cudo da nemaju rozajaca i beranaca jos?
Hahahahahahahhahahah e čudi i mene. Nema dje ih nema. Hahahahahahahahahahah