Tehnologija nije dobra ili loša, ona je onakva kakvi su ljudi koji je koriste. Pitanje je kako bi završile ove opasne situacije u kojima su se ljudi našli da nisu koristili društvene mreže za pomoć, piše 24 sata.hr.
Kris Strout – Treba mi bubreg
Krisu Stroutu, house i tehno producent, poznatom po Future Perfect dub soundu, se početkom 2009. godine život okrenuo naopačke.
Te kobne godine Kris je saznao da mu je zdravstveno stanje daleko od idealnog i da mu hitno treba bubreg. Većina ljudi bi se u tom trenutku povukla u sebe i bila s porodicom, ali Kris se okrenuo poznatoj društvenoj stranici Tviter.
Nakon objave na Tviteru: “S*anje, treba mi bubreg #fb”, počeo je da piše kratke objave na društvenim mrežama i na svom blogu o transplantaciji bubrega i procedurama koje donori moraju proći.
Sve vrijeme objavljivanja statusa je bio na dijalizi koju nije dobro podnosio. Iznenađujuće, na njegove objave se javilo čak 19 ljudi koji su željeli napraviti testiranje tkiva (jedna od testova koji se mora obaviti prije darivanja bubrega) i jedan od njih, Skot Pakudaitis je ispao idealni donor.
Njih dvojica se nikad nisu lično upoznali, ali bez obzira na to, Skot je odlučio donirati bubreg Krisu. On mu je nakon svoje operacije poslao ohrabrujući tvit.
Debora Kogan – Zna li neko šta je nije u redu s mojim sinom?
Jednog jutra Deborinom sinu Leu je pozlilo i hitno ga je odvela u bolnicu i dok je dugo čekala da ih doktori prime fotografisala je sebe i svog sina i fotografiju objavila na Fejsbuku.
Napokon kad su obavili testiranja, koja su sva zaključena kao negativna, doktori su dali Leo lijek i poslali kući. Idućeg jutra Deboru je dočekala još gora scena – njenom sinu je bilo još gore i ona je fotografirala Lea i na svojoj stranici objavila post u kojem je napisala: “Zna li neko šta je nije u redu s mojim sinom?”
Nije dugo prošlo i primila je poziv od poznanice koja je bila uvjerena da je u pitanju autoimuna bolest Kawasaki i da što prije ode u bolnicu s Leom. Isprva nije povjerovala, ali ubrzo je primila još jednu poruku i poziv od prijateljice koja je pedijatar, koja je bila uvjerena da je u pitanju ista bolest.
Možete li zamisliti majku koja ulazi na hitni prijem s malim sinom i govori doktorima da su joj poznanici na Fejsbuku rekli da postoji šansa da joj sin ima Kawasaki bolest?
“Bravo Fejsbuku”, odgovorio je dežurni doktor koji ih je primio i prvi puta i dodao da je i on počeo sumnjati na autoimunu bolest kad su se vratili negativni rezultati pretraga koje su napravili. Nakon testiranja, ispalo je da Leo stvarno ima Kawasaki bolest i peti dan od prvog simptoma je započeo liječenje.
Ana Mari Volš – Beskućnica koja je u nedostatku komunikacije koristila Tviter
Spletom nesrećnih okolnosti, Ana Mari Volš je završila na ulicama Čikaga na kojima je provela šest godina. Tokom najgorih godina u svom životu, na ulicama, bez budućnosti i sigurnosti, te bez ikakvog značajnog ljudskog dodira počela da tvituje pod imenom @padschicago.
Preko Tvitera je stupila u kontakt s organizacijom “Invisible People” čiji cilj da što više ljudi skloni sa ulice i pruži im osnove kako bi mogli početi iznova.
Ana Mari je tih godina na više različitih blogerskih zajednica dijelila svoje misli i osvrt na život na ulici, gdje je, između ostalog, jednom napisala da će uvijek izabrati beton prije trave za spavanje jer je “praktičnije”.
Mnogo ljudi je reagovalo na taj post, između ostalog i organizacija Invisible People, koja joj je na kraju pomogla naći smještaj i osnovne potrebe kako bi mogla da počne normalan život.
