Zanimljivosti Gunar Kasen i njegov glavni pas Balto

Velika trka milosti: Hrabri pas Balto koji je spasio grad

U gradiću Nome na Aljsci, 1925. godine ljekari su počeli da primjećuje porast broja ljudi koji boluju od difterije, veoma zarazne infekcije koja napada nos i grlo. Da bi nabavili lijek morali su da pređu 800 kilometara do drugog grada, a u tome su im pomogli hrabri haskiji, od kojih je Balto postao najslavniji, pokazavši izuzetnu hrabrost dok je putovao kroz sniježnu oluju kako bi donio lijek.

Oko 15.520 Amerikanaca je umrlo nekoliko godina ranije od te bolesti i ljekari su bili jako zabrinuti što se bolest ponovo pojavila. Nekoliko mališana za samo par dana preminulo je zbog širenja ove bolesti.

Difteriju je mogao da zaustavi samo lijek koji se nabavljao iz grada Enkoridža, 800 kilometara udaljenog od Nome, a jedini avion koji je mogao da dopremi ljekove bio je zamrznut i motor mu je otkazao.

Postojala je opcija da lijek bude transportovan vozom, međutim, gradski zvaničnici su odlučili da po ljekove pošalju timove na sankama koje su vukli haskiji.

Poslato je dvadesetak ljudi i oko 150 pasa. Bil Šenon je 27. januara krenuo sa svojim timom pasa. Bili su podijeljeni i svaki tim je lijek trebalo da dopremi do određene tačke gdje bi ga preuzela druga ekipa.

Po povratku do naredne ekipe Šenonov tim se suočavao sa užasno niskim temperaturama koje su išle čak do 62 stepena ispod nule.

Šenonov nos je bio promrzao i dobio crnu boju, a njegova četiri psa su uginula.

Međutim, paket sa ljekovima je na kraju uspješno predat Leonardu Sepali, koji je sa svojom grupom sibirskih haskija uspio da 1. februara dopre do sljedećeg tima, koji je predvodio, Čarli Olsen.

Do tada je 28 ljudi već bilo zaraženo od difterije u Nomi.

Posljednji, koji je trebalo da preuzme “štafetu” je bio Gunar Kasen, koji je kao vođu pasa izabrao Balta, inače ne baš dobro istreniranog psa za takav podvig, ali se na kraju ispostavilo drugačije.

Balto je svoju hrabrost i vrijednost dokazao boreći se sa brutalnim vremenskim prilikama kada je vidljivost bila gotovo nikakva.

Kasen nije mogao da vidi sopstvene ruke od magle, ali Balto nije odustajao i uspješno je vodio svoj čopor oko 90 kilometara i 2. februara stigao u Nome, pet i po dana nakon početka cijele akcije nabavljanja ljekova.

Iako su mnogi psi uspjeli da prenesu pakete gdje je trebalo, samo je Balto postao slavan i najviše pominjan u javnosti.

U Central parku u Njujorku mu je čak podignut i spomenik, koji predstavlja ne samo Balta, iako je on na postolju, već sve pse koji su učestvovali u akciji dopremanja ljekova. Balto je uginuo 1933. godine, a bio je star 14 godina. Njegovo tijelo je sačuvano u muzeju u Klivlendu.

Prije dvije godine je izašao film “Togo” sa Vilijam Defoom u glavnoj ulozi. Film je neispričana istinita priča o psu koji je proglašen za najhrabriju i najplemenitiju životinju koja je ikada živjela na našoj planeti.

Send this to a friend