Zabavni mimovi su opasni po naše zdravlje

Mimove smatramo zabavnim, često ih koristimo i pomoću njih opisujemo situacije iz svakdnevice, ali izgleda da predstavljaju opasnost po naše zdravlja, tvrdi ova nova studija.

Umjesto da podstiču inkluzivnost i pozitivnu sliku kada je riječ o našem tijelu, istraživači Univerziteta Lafborou upozoravaju da mimovi zapravo podstiču krizu gojaznosti i apatije kada je riječ o zdravoj ishrani. U zahtjevu ispostavljenom Vladi Velike Britanije, naučnici koji stoje iza nove studije – nazvane “Analiza efekata internet mimova na zdravlje i ponašanje mladih tinejdžera” – rekli su da time što od nezdrave ishrane prave nešto zabavno mimovi doprinose problemu gojaznosti među britanskim tinejdžerima.

“Internet mimovi imaju potencijal da normalizuju neželjena ponašanja poput trolovanja, ismijavanja zbog izgleda i maltretiranja, a manjak emocija bi mogao da indikuje veću apatičnost kada je riječ o ovakvom ponašanju”, navodi se u studiji.

Studija navodi fotografiju gojaznog djeteta sa natpisom “Besplatna hrana? Računaj na mene”, kao primjer mima koji loše utiče na mlade, kao i mim koji prikazuje ljudsko tijelo napravljeno od pice i hamburgera, sa kobasicama umjesto udova, i krompira kao glave. Fotografija ima natpis “ja”. I ako to može da zvuči smješno – iskreno, ko ne bi pogledao tu sličicu i pomislio “isto” – istraživači tvrde da su ovi mimovi više od smiješnih fotografija koje skupljaju lajkove i ritvitove. Oni tvrde da su zapravo takvi mimovi bar djelimično odgovorni za loše zdravlje britanskih tinejdžera. Naime, trećina djece u Velikoj Britaniji ima višak kilograma ili je gojazno.

U razgovoru za Telegraf, vodeći istraživač Eš Kejsi je objasnio: “Praktično je neprihvatljivo da ti i ja imamo razgovor ‘pojeo sam upravo cijelu čokoladnu tortu’. Ali ako neko okači mim o tome, onda ja mogu da kažem ‘to je normalno i to je O.K, ja se tako osjećam i, i ja se tako ponašam’. Internet mimove posmatramo kao zabavu, ali oni takođe predstavljaju osnov kulturološke prakse koja ne odgovara specifičnim potrebama i pravima tinejdžera”.

Dok dr Kejsi i drugi istraživači, koji stoje iza studije, identifikuju mane mimova koji navodno podstiču nezdravu ishranu i apatiju, istraživanje takođe oslikava manjak razumijevanja moderne internet kulture. Niko od Lafborouovih istraživača nije se dublje bavio razlozima dijeljenja internet mimova sa natpisima “ja” ili “kao ja”. Oni podrazumijevaju da je dijeljenje “nezdravih” mimova neka vrsta bukvalnog prihvatanja takvog životnog stava, ili grešne tinejdžerske didaktike, poziv za prežderavanje ugljenim hidratima. Realnost je često veoma drugačija.

Ono što takođe ignorišu je skriveno značenje dijeljenja mimova, pogotovo kada govorimo o nezdravim ponašanjima. Dijeljenje takozvanih “nezdravih mimova” sa natpisom “ja” ili “isto” je često samoosuđivanje prije nego hvalisanje. Poruka tih mimova je uvijek da je “ja” devijacija u odnosu na ideal. Istraživanje takođe kompletno ignoriše činjenicu da je na internetu gotovo jednak broj “zdravih” i nezdravih mimova. Za svako “pica tijelo” koje je podijeljeno na Tviteru tu je jednak broj “briga-o-zdravlju” mimova, koji se satirično osvrću na unošenje dovoljno vode, stavljanje maski na lice, ignorisanje društvenih interakcija u kojima ne želite da učestvujete, i odlaženje na trčanje. Isto onoliko koliko o jedenju čitave čokoladne tore.

Većina ljudi zna da bi trebalo da budu zdraviji, ali mimovi su njihov način da se sieju jer ne uspijevaju da dostignu ideal, prije nego što koriste internet kao još jedan prostor u kom tinejdžeri treba da se osjećaju loše zbog svog tijela i dijeta.

Djeluje posebno bezobzirno optuživati mimove za zdravstvenu krizu u Velikoj Britaniji u kojoj Vlada ne čini mnogo kako bi njeni građani postali zdraviji. Iako su nedavno povučeni potezi koji će poboljšati politiku javnog zdravlja – poput zabrane prodaje energetskih napitaka djeci – više smisla ima da se osuda preusmjeri na edukaciju i javnu politiku, umjesto na internet, kada je riječ o zdravlju djece.

Da li treba da se hranimo zdravije? Da, očigledno. Ali umjesto da okrivljuju internet kulturu i napadaju mimove koje ljudi dijele da bi se osjećali bolje – evo ideje – možda istraživači treba da fokusiraju svoju energiju na to da mladi ljudi usvoje zdrave ideale.