Zmajevo oko: Hrvatsko jezero koje krije svemirsku letilicu

Rogozničko jezero, u poznato i kao Zmajevo oko, je maleno, krško i prirodno jezero smješteno na poluostrvu Gradina između uvala Soline i Koprišće u blizini mjesta Rogoznica, četrdesetak kilometara južno od Šibenika (Hrvatska).

Ispunjeno je slanom vodom i duboko usječeno u stijene obrasle makijom i nižim rastinjem. S morem je povezano pećinom čiji se otvor može vidjeti na površini vode. Pećina se naziva Zmajevo uho i veća je i dublja od jezera.

Pretpostavlja se kako je jezero nastalo urušavanjem krova podzemne pećine erozivnim djelovanjem vode na vapnenačke stijene. Podizanjem nivoa mora nakon posljednjeg ledenog doba pećina se ispunila morskom vodom.

Brojne priče i legende

Uz jezero koje je postalo simbol vječne i istinske ljubavi vežu se brojne priče i legende. Jedna od njih kaže da je jezero nastalo kad je na njegovom današnjem mjestu pao meteorit što se ˝potvrđuje˝ njegovim pravilnim oblikom. Druga od njih je i priča o braći od kojih je jedan bio slijep. Dijeleći nasljedstvo zdravi je brat prevario slijepog, a ovaj ga je prokleo riječima: “ako nisi pravedno podijelio, neka se sve pretvori u jezero“.

Neki tvrde da je na dnu jezera svemirska letilica.

Međutim, u jezeru koje se ponekad pijeni i ključa, živio je i zmaj. Ovaj rogoznički zmaj, kaže lokalna legenda, bio je nemilosrdan – naplaćivao je krvavi danak, svake godine uzimao je naljepšu djevojku i najdeblju ovcu.

Postoji priča u kojoj je glavni lik zmaj Murin, vanbračni sin Here i Posejdona, iz svojih je dvora na ostrvu Velika Smokvica vladao polisom Herakleja. Štitio je stanovnike od osvajača i pljačkaša, a oni su mu svake godine, na najduži dan, morali dati naljepšu djevojku za ženu. Nijedna nesrećnica nije preživjela prvu bračnu noć.

Legenda kaže da se jednog dana, na krilatom konju Pegazu, pojavio heroj Aristoles, praunuk argonauta Jasona. Zaljubio se u djevojku koja je sjutradan trebalo da bude nevjesta strašnom zmaju. Mladi je junak izazvao Zmaja na dvoboj i kopljem, koji je uz pomoć Hefesta i mjesečeve prašine iskovala moćna boginja Atina, smrtno ranio neman. Umirući, Murin je kandžama iskopao sopstvene oči. Jedno je oko bacio daleko iza Mljeta, a drugo mu je samo iskliznulo pod noge i istopilo kamen.

U kameno udubljenje slilo se more i nastalo je jezero, imena Zmajevo oko. Prema toj legendi o zmaju Murinu ako se dvoje zaljubljenih okupa u Zmajevom oku biće jedno drugom vjerni do kraja života, a njihov će brak biti blagoslovljen vječnom ljubavlju i zdravom djecom.

Zašto jezero ubija?

Sve priče i legende o jezeru vežu se za objašnjenje neobične pojave u jezeru koja se događa svakih nekoliko godina. Površina jezera naglo se ohladi i ta hladna voda postane teška pa potone na dno. Potom se sloj s dna prepun sulfida podigne, usput potroši vazduh i pomori sve živo u jezeru.

Kada se nakon nekog vremena ponovno pročisti, morske se životinje kroz Zmajevo uho ponovno vraćaju u jezero. Takav pomor u posljednih se dvadeset godina dogodio tri puta. Godine 1997. kada je otvorena marina Frapa koja se nalazi u neposrednoj blizini te 2011. i 2016. godine. Svaki put, život se u jezero vratio. Zašto do pomora dolazi, objašnjava se klimatskim promjenama zbog kojih otopljeni sumporovodik s dna izbije na površinu.

Nauka objašnjava da je Zmajevo svojevrstan hidrološki i geomorfološki fenomen jer se u njemu događaju intenzivni biohemijski procesi, pa ga možemo smatrati prirodnim bioreaktorom s biogeokemijskim procesima čija je ravnoteža i dinamika vrlo osjetljiva na spoljašnje uticaje. Specifični ekološki čimbenici pogoduju razvoju endemske vrste kopepodnog račića Acartia italica.

Od 1994. godine do danas sprovode se istraživanja Rogozničkog jezera u saradnji s brojnim svjetskim i institucijama iz Hrvatske. Dosadašnja istraživanja pokazuju kako je Rogozničko jezero jedinstveni anoksični predio ne samo na obali Jadranskog mora, već i cijelog Mediterana.

Zmajevo oko predstavlja jedinstveni, krški, zatvoreni ekološki sistem s izraženim anoksičnim (bez kiseonika) karakteristikama poput Crnog mora, Framvaren fjorda u Norveškoj i kraterskog jezera Pavin u Francuskoj.