Evropski savez ima šansu. Ali: pod sljedećim uslovima

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Tri lijevo-od-centra političke partije formiraće Evropski savez.

To je dobar potez. Koji partijama-konstituentima saveza, umjesto tavorenja i borbe za izborni cenzus, nudi novu šansu.

Za sve tri partije – prekasno je za pojedinačni ribrending. Ovako, u sinergiji, potencijalno obećanje da će Evropski savez imati sve vrline partija koje ga formiraju, i niti jednu njihovu manu, ne mora nužno biti neuvjerljivo. To, uostalom, jeste poenta ribrendinga: da proizvod koji su ljudi nekada kupovali oslobodite svega onoga zbog čega su ga kupovati prestali. I nagovorite ih da mu se vrate. Što oni, i tu je kvaka, zapravo i žele.

Prostor za Evropski savez postoji, to je jasno. ES nije bez koalicionog kapaciteta. Pa ipak, da bi Evropski savez uspio, nužno je da ispuni nekoliko pretpostavki.

Prva je: autentičnost. Da bi njihova kritika korupcije i ekonomskih politika vladajućih bila uvjerljiva i učinkovita, tri lijevo-od-centra partije, za početak, doista trebaju biti – lijeve. Moraju se uvjerljivo distancirati od neoliberalnih i post-neoliberalnih politika koje su, dok su bili na vlasti, uredno sprovodili, ma kako često zbog njih gunđali. Moraju se, dakle, distancirati od starih sebe. Moraju promovisati progresivne lijeve politike, umjesto onoga što su činili u prošlosti: pjevati partizanske pjesme dok istovremeno učestvuju u tranzicionom socijalnom masakru u kojem su profitirali upravo oni koje bi partizani iz četrespete onomad bez razmišljanja strijeljali.

Druga pretpostavka je: novi ljudi. Da se opet poslužim metaforom iz supermarketa. Ako je Evropski savez novi proizvod, ima šansu. Ako je u pitanju ona trgovačka fora, ono kad tri proizvoda pred istekom trajanja ulijepe izolir-trakom pa prodaju po cijeni jednog – niko to neće kupiti.

I konačno, moguće i najvažnije. Lider. Novi lider. Ljudi ne glasaju za programe. Glasaju za ljude. One koji nemaju oraha u džepovima. One čija obećanja nisu izgubila težinu. One koji misle brzo i govore odlučno. One koji su hrabri. One koje poslanici DF-a neće šamarati onako kako su mlatili poslanike DPS-a u Skupštini i u Budvi.

Uz to, lider mora biti mlad: jer mladost sugeriše novi početak. Ali mora imati i političko iskustvo. Mladi lider ne smije biti maneken. Mora biti svoj.

Takvih ljudi u Evropskom savezu ima. Svi ih znamo: prepoznatljivi su.

Kako bilo: Evropskom savezu želim sreću. Ako što treba: tu sam. U svakom slučaju, uvijek ću vam reći kada zajebete stvar. I da me ne pitate.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)