Za CdM piše Dušan Pajović
Pariski sindrom je intenzivan osjećaj razočaranja koji neki ljudi osjete prilikom posjete Parizu… Kada dođu u grad, shvate da on nije ono što su očekivali. Stvar je u tome što je taj osjećaj toliko jak da je praćen nizom kako fizičkih (vrtoglavica, znojenje i povraćanje), tako i psihičkih simptoma, kao što su osjećaj paranoje, proganjanja i anksioznosti. To dalje može da eskalira sve do privremene derealizacije – gubljenja kontakta sa stvarnošću, i depersonalizacije – gubljenja sopstvenog identiteta.
Pomenuti sindrom je najčešći kod turista koji dolaze iz Japana, zbog veličanja Pariza u japanskoj kinematografiji i beletristici.
Kao što pretpostavljate – ovo nije tekst o Japancima, ni o Parizu.
Vjerujem da će nas, kao građane i građanke Crne Gore, nešto tipa Pariskog sindroma puknuti po glavi jednom kad uđemo u Evropsku uniju. Kad ukapiramo da nas tamo čekaju iste nedaće, problemi, glavobolje oko rasta desnice, privatizacije, “mjera štednje“, korupcije, nacionalizma i klerikalizacije.
Na teži način sam, nakon Evropskih izbora, ukapirao da Evropa nijesu progresivni hipsteri sa minimalističkim tetovažama iz Krojzberga u Berlinu. Oni su imali materijalnih, kulturoloških i edukativnih privilegija da budu progresivni… Makar površinski, ako ne što drugo.
Ostatak… Baš i ne. Ta „progresivna Evropa“ je isto puna siromašnih i obespravljenih radnika i radnica koji su u mržnji „demokratski“ izabrali fašiste. Kada bi se u parlamentu zajedno grupisali bili bi druga najveća porodica partija. Ljevica, u čijoj sam kampanji učestovao u Njemačkoj, Grčkoj i Italiji – pukla. A i Zeleni su izgubili više od 20 mjesta, kao i Liberali; zbog čije loše vlasti, osiromašenja populacije i ratno-huškačke uloge je desnica i ojačala.
Rastom desnice, porasla je i šansa da će „EU integracije“ ostati samo mrtvo slovo na papiru, bez imalo političke volje da se proces suštinski pokrene.
Ali ljudima ne možemo oduzeti nadu, ni maštu. Pogotovo ne Japancima o Parizu i Crnogorcima o Evropskoj uniji.
Otkad znam za sebe postoji ta jurnjava za integracijom… U sjećanje mi je urezano kada je đede u kuću donio prvu kovanicu od jednog eura. To je valjda trebalo da simbolizuje neki progres, nadu u budućnosti, ili neku treću zabludu koju smo popušili.
I što se više ta ideja udaljavala od nas, to smo više vjerovali u nju. Postali smo veći euro-fanatici od plaćenih birokrata iz Evropske komisije. Što smo više puta pitali kad ćemo u EU, naši političari i evropske elite bi više vikali „Dogodine!“, kao velikosrpski nacionalisti kad ih pitate kad će ta vojska na Kosovo koju najavljuju.
Romantičarski smo recitovali „Putuj Evropo“ na svaki desničarski potez ove i prethodnih Vlada, dok je ta ista Evropa birala neke svoje fašiste koji se kunu u neke svoje „evropske vrijednosti“. Jednako islamofobične, jednako klerikalne i jednako sluganske prema krupnom kapitalu.
Još davno sam postavio svoju, do sada neoborenu, hipotezu: ključ srećnog života je da živiš u zemlji, po mogućnosti sunčanoj i na oko uređenoj, u kojoj ne poznaješ jezik. Niti ga ikad trebaš naučiti. Jer onda su konverzacije ljudi oko tebe puki plodovi imaginacije. Mogu da debatuju o Frojdu, Sartru, postmodernizmu i poststrukturalizmu, raspravljaju odgovara li im više marksističko-lenjinistički ili anarhistički pristup. Sve dok ih ne razumijete – ta mogućnost je skroz otvorena. U stvarnosti, oni vrlo vjerovatno, isto kao i moronsko-patrijarhalna ekipa pored koje prolazite kada šetate psa, komentarišu dekolte žene iz kafića i prepričavaju meč Konora Mekgregora.
Sve dok smo van EU, mislićemo da su članice ova prva grupa ljudi, da putuju biciklima, jedu vegansku hranu i citiraju Bodlera. Onda kada (ako?) uđemo u EU, čućemo evropske lidere i razumjeti da oni ne pričaju o francuskoj teoriji, nego dobacuju za djevojkom kratke kose – „Je li ovo muško ili žensko?“.
Tu nastupaju znojenje, vrtoglavica, povraćanje, anksioznost i depersonalizacija. Kulturološki šok, jer „Pariz“ nije ono što smo mislili da jeste. Filmovi, literatura i političari su nas lagali makar 20 godina.
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)
Prećerano negativno? Po takvim kriterijumima, ne treba nam ni demokratija – u krizi je i u EU, USA, UK, .. – svuda? Ne treba nam država prava – nema savršene pravne države, … Ostaje nam da se ovdje poubijamo, ili postanemo srbijanski ili ruski robovi? Zaista me je (negativno) dojmila ova kolumna jednog zaista interesantnog kolumniste? Nijeste nam pomogli, g.… Više »
Crna Gora polako ali sigurno stiže standard EU.Mnoge članice EU nisu ništa bolje od naše Crne Gore,ništa se bolje ne živi.Bio sam.u.mnogim zemljama EU,ne cvjetaju tamk svima ruže.Mnogo je beskućnika mnogo je siromašnih čak i u tim razvijenim zemljama EU kao što su Njemačka Holandija itd
Nidje veze
Hrana je u eu jeftinija… necemo imati carine … trosak oko carine… putuje se lakse, posao se moze dobiti u nekoj stranoj drzavi za vece pare nego u cg… Iscistice se ova bara od politicke scene, gdje svi lazinjaju,jer u eu su neka druga pravila.. Ovima sto peku rakiju ce mozda biti teze, lgbt ves funkcionise sa pride-om Samo bolje… Više »
Ni italija nije sto mislite da je nego rad rad i samo rad.
Ziva istina pariz nije sto je bio.
Ziva istina.
Previše zaključaka se izvlači iz izbora koji u svim članicama EU imaju slabu izlasnost. Nisu vrijedni ni kao uzorak, jer se desničarsko članstvo mobilisalo, a ostali nisu.
Sve što očekujem od ulaska u EU je da kad kupim nešto online i moja zemlja bude izlistana u spisku zemalja za koje vrše dostavu. Drugo mi ništa ne treba.
Migranti, LGBTQ agenda u školama,zabrana kućne proizvodnje hrane i pića…ni to nam treba ali će biti obavezno
Nema druge. Autetnticna crnogorska ljevica i Popaj za Predsjednika. To je To.
Respekt Gospodine.
meč Konora Mekgregora??? Nema toga brale odavno! Okle ti on pade na pamet?
Istina, s tim što sami ne umijemo, a sa Srbijom nećemo ni u snu više. Pošto ne umijemo sami onda je EU kakva god da je jedina opcija.
Dok ovo shvati većina u Crnoj Gori nema nam napretka.Svaka čast kao i obično!
Zanimljiv pogled i realniji nego što se može čuti u našoj dnevnoj politici. Ja bih ipak rekao da smo mi student koji nije mnogo otvarao knjigu a buni se što je profesor odložio ispit. Ipak bih volio da smo pripremili sve zakone, PRIMIJENILI ih što je još bitnije, da nama bude bolje a ne da bi nam neka učiteljica iz… Više »
Fasizam se samo vratio kuci. Evropljani, u sustini, nikada nisu preboljeli i oprostili poraz fasizma… Na kraju krajeva, EU, tacnije “ujedinjena Evropa”, je samo ostvarenje Hitlerovog sna.
Jesi li bio skoro do Bridareva?
Hvala Gospodine Pajovicu na atipicno dobrom clanku kao I uvjek ! Razmislite i nastojte ako mozete elaborirati zasto do sada CG nije primljena u EU da bi isto ispravili ako se uopste zeli I moze … Sretna rabota 👌
Naši stari su imali izreku: ” U se i u svoje kljuse”. Kad bi malo više slušali svoje nasleđe mudrosti i zavrnuli rukave, ono što sanjamo da ima EU, postalo bi stvarnost na našim prostorima
Vecina mladih i ne ocekuje velike promjene kod nas. Zele clanstvo u EU da lakse odu.
A sad nas ne lazu? Njegos rekao,drz se lazi,stare uzdanice😁
Mi smo n…….li svakako
Apropo “Što smo više puta pitali kad ćemo u EU, naši političari i evropske elite bi više vikali „Dogodine!“, misljenja sam da ni jedna prethodna DPS vlada nikada nije imala namjeru, osim deklarativno, da udje u EU. Cilj je bio sto duze putovanje koliko je moguce, jer je nedopustivo da vam neki stranac ceprka po novcaniku- citaj budzetu. Ni sada… Više »
I poslije Evrope Evropa. Zamisli Dušane da ne moramo da se usklađujemo sa EU u svakom smislu, prije svega zakonskom iako on može biti mrtvo slovo na papiru ako nema primjene. Onda dođemo i do te primjene kao uslova. Nije nama bitno oćemo li ući već da nešto naučimo inače bi počeli da hodamo na 4 noge polako s rizikom… Više »
Postovani Dusane, jacanje desnice u Evropi je direktan rezultat izuzetno loseg rada ljevice po nekoliko pitanja. Kao prvo, napravili su haos od uredjenih drzava sa nekontrolisanim pustanjem i privilegovanjem imigranata. Kao dokaz toga su upravo stanje u Parizu, koji vise ne lici na onaj Pariz iz kinematografije (a bio je takav). Kao iduci dokaz su skandinavske zemlje u kojima je… Više »
Pozlatice i desnica ka ovi makse jadan
EU polako umire. Sve je poskupilo na Zapadu, zivotni standard opao za preko 40%!
Bravo!
Znači li ovo, što ćemo mi tamo, bolje nam je da se klerikalizujemo van EU, pa tamo da uđemo lagani?
Bas tako. Iluzije se rasprse onog trenutka kad se suocite s njima. A ipak, EU nam je najbolja i jedina opcija.
Vidiš, ja dobijam anksioznost i pesimizam, i zebnju od kraha svijeta i Evrope, kad ugledam te hipstere i njima slične, koji mi zajedno s fašistima djeluju kao tamna strana Evrope. Pa ko su onda progresivci? Ne znam. Možda srednja klasa, ne samo u eko omskom nego i u svakom drugom smislu…
Ti, autore, onda idi u San Francisko. Tamo na tecnom engleskom imas sve to o cemu sanjas
Svska cast,ako je neko razumeo ovaj tekst,nista mu vise ne treba,jer sve je tacno do zadnjeg slova,nazalost dok ima glupih ljudi mora do ovoga doci kat tad.