Adnan Al Musa Alfermli ima san – želi da nastupi na Paraolimpijskim igrama. Nesreća iz djetinjstva otežala je njegov život, ali volju za sportom i uspjesima, nije izgubio.
Imao je samo 14 godina kada se kući vraćao iz kupovine hljeba, a tada je, kao i danas u Siriji bjesnio građanski rat. Zalutali metak pogodio je Adnana u leđa i od tada je u invalidskim kolicima.
Adnan i njegova porodica morali su da izbjegnu iz domovine i presele se u susjedni Liban. Godinu i po proveo je u bolnici, pokušavajući da se oporavi od infekcija izazvanih ranjavanjem iz vatrenog oružja.
Nakon što se oporavio, okrenuo se sportu. Na taj način želio je da vrati psihičku i fizičku snagu. Najprije se bavio košarkom u invalidskim kolicima. Sada je njegova ljubav biciklizam.
“Sport generalno, košarka i biciklističke trke, pomogli su mi da izađem iz depresije u kojom sam se nalazio. Te stvari poboljšale su mi život, omogućile da se koncentrišem na trke i postavljanje izazova sebi, kako bih mogao da osvojim što više trofeja na jakim trkama. Sport čini da se osjećam živim, da se osjećam kao slobodna ptica kojoj ništa ne stoji na putu”, istakao je Adnan.
Prije šest godina došao je u Kataloniju sa ocem, a nakon određenog vremena porodica se kompletirala jer su im se pridružile majka i sestre. Trenutno je veoma srećan i ima velike sportske ambicije.
“Moje tijelo je u dobrom stanju i dosta vježbam. Zaista uživam u sportu. To me navelo da pozovem sportsku organizaciju da mi sredi ručni bicikl, kako bih mogao da treniram. Prošle godine sam vježbao na njemu. Moj novi životni cilj je da se takmičim u trkama i nastavim da podižem nivo. Imam velike planove za budućnost”, dodao je Adnan.
Adnan nije samo sportista, već i veliki humanitarac – prikuplja novac za djecu koja su nažalost postala invalidi kao posljedica života u ratnim pordučjima.
Uspio je i da prošle godine popne na Kilimandžaro,što je najveći dosadašnji podvig u njegovoj sportskoj karijeri.
“Moj san se ostvario kada sam se popeo na vrh Kilimandžara u Africi. Pozvala me humanitarna organizacija da se popnem na njega, prije osam mjeseci u avgustu prošle godine. Cilj je bio da prikupim sredstva za 100 djece, koji su postali invalidi nakon ranjavanja u ratnoj zoni. Organizacija se zove Inara. Takođe su mi pomogli da platim bolničke troškove prije šest godina. Pomogli su mi da nastavim život. Želio bih da im zahvalim, kao i ljudima koji su bili uz mene. Trebalo nam je osam dana da se popnemo na planinu. Nikada nisam mislio da ću moći da se popnem na planinu nakon povrede. Ali na sreću, stigli smo do vrha i poslali jasnu poruka da ništa nije nemoguće na ovom svijetu. To me je natjeralo da vjerujem da ništa nije nemoguće i da zaista možemo da ostvarimo svoje ciljeve ako dovoljno istrajemo”, zaključio je Al Musa Alfermli.
