Bio je stisak pun poštovanja i zahvalnosti. Bilo je i suza. Kristina Neagu, poluvrijeme utakmice Vardar Krasnodar, odgledala je sa dijela tribina gdje su se smjestile rukometašice Budućnosti.
Prišla je prvo Bojani Popović, razmijenile su riječi, a onda se uskomešalo sve. Bilo je kao da je još u porodici Budućnosti. Kao da nije ni odlazila.
Malo dalje, nekoliko redova gore, rukometašice Bukurešta i saigračice najbolje na planeti, u kratkom susretu vidjele su šta je Budućnost za Kristinu i šta je Kristina bila za Budućnost.
Najbolja „osmica“ od ove godine u nekom drugom dresu, u svom gradu, državi, kod kuće sa porodicom polako stvara neku novu priču.
U plavom dresu se ostvarila, nije zaboravila ruku koju joj je pružio predsjednik Predrag Bošković, trener Dragan Adžić i njena velika prijateljica Bojana Popović.
Tada je, prije četiri godine, za Evropu bila „bivša rukometašica“, ali ne i za Budućnost gdje se potpuno ostvarila, vratila, osvojila trofej Lige šampiona i… Vjerovatno će Bukurešt biti njena posljednja rukometna destinacija…
Kako se osjećaš, kao u Budućnosti ili…?
“Osjećam se veoma dobro. Imamo dobre planove za trening, vrlo sam srećna, osjećam se srećno u novom klubu i do sada je sve odlično. Sa prijateljima i porodicom sam cijelo vrijeme, ne treniram mnogo, ali kada treniram, treniram 100 odsto. Presrećna sam odlukom koju sam donijela i što sam se vatila kući.
Kako ti izgeda nova Budućnost?
“Nažalost, na kratko sam ih vidjela, a vidjela sam mnogo mladih igrača. Trebaće puno vremena i strpljenja za novi tim. Neće biti lako, jer nemaju mnogo iskustva. Onda kada počnu da igraju jake utakmice, biće teško za njih, a želim im puno sreće i vjerujem da će za nekoliko godina biti jak tim.
Nedostaje li Budućnost?
“Da, ali iskreno, nijesam mnogo mislila o tome. Nije prošlo puno vremena od odlaska iz Podgorice. Sada sam u novom klubu, sa mnogo novih igrača, kod kuće sam, imam dosta obaveza. Trčim po cijeli dan da završim obaveze i nemam vremena da razmišljam o drugim stvarima i timovima. A imam dosta obaveza u novom klubu.
Utisak je da Bukurešt još nije napravio konekciju?
“Treba nam dosta vremena da uspostavimo veze. Na terenu moramo biti 100 odsto. Potrebno je da smo više zajedno i da smo fokusirane samo na to što se od nas traži.
Prvi trofej LŠ osvojila si sa ŽRK Budućnost. Jesi li se u Bukurešt vratila za još jedan?
“Došla sam da osvojim trofej, a naš cilj je da uđemo na F4 i to je najvažnije za nas. Imam san da osvojim još jednu Ligu šampiona, a imamo i odličan tim, dosta dobrih igrača, individualaca, ali moramo da se sastavimo kao tim. I tek onda možemo biti vrlo jak protivnik za svaku ekipu u Ligi šampiona. ”
Može li Bukurešt već u ovoj sezoni do novog trofeja?
“Stvari idu sve bolje i bolje za moj tim. Veoma sam srećna zbog toga, a znate i sami da je sport nepredvidljiv.”
Majda Mehmedović je jedva čekala da dođeš. Poznajete se dobro. Kakva vam je komunikacija, da li razgovarate na crnogorskom jeziku?
“Pričamo na crnogorskom, ali onda kada smo u timu razgovaramo na engleskom. Ima dosta stranih igrača koji govore ovim jezikom. Zato nam nije dozvoljeno da pričamo nekim drugim jezikom. Ali zato o nekim ličnim stvarima, razgovaramo isključivo na crnogorskom jeziku. ”
Kristina je stigla u Bukurešt da bude lider. Igračice je još uvijek ne kapiraju, prije svega pivoti (Frafjord i Mane), a na terenu pored nje je plejmejker Gulden, do srednjeg beka Kurtović, tu je još Jorgensen, Niombla, Ajglon, Jakobsen, mlada Bazaliu.
Mali teren, puno potrošača lopti, biće interesantno vidjeti Kristinu i u takvoj ulozi.
