Francuski predsjednik se sve više dokazuje kao vrhunski diplomata, a to pokazuje njegov izbor poklona kolegama iz drugih država.
Ranije ovog mjeseca je kineskom predsjedniku Si Đinpingu poklonio konja po imenu Vezuv, na šta su Kinezi reagovali sa oduševljenjem, a zatim je odlučio da Britancima pozajmi čuvenu tapiseriju iz Bajea.
Za konja su kineski zvaničnici rekli da je sjajan gest koji pokazuje “francusku izuzetnost” i da je mnogo značio predsjedniku. Takođe, oni su rekli i da je Makron bio očigledno inspirisan tradicijom kineske “panda diplomatije”, kada Peking svoje goste počasti i druženjem sa ovim životinjama.
Danas je Velika Britanija saopštila da će platiti Francuskoj desetine miliona dolara kako bi sporazum o granici između ij dvije zemlje ostao na snazi i poslije Bregzita.
Vrlo vjerovatno je tome kumovala i Makronova odluka o pozajmljivanju tapiserije, koja je od velikog značaja za obije države.
Na tapiseriji je prikazana priča osvajanja Engleske od strane Vilijema Prvog, koja je kulminirala bitkom kod Hejstingsa i porazom kralja Harolda 1066. godine.
Ova velika tapiserija je dio stalne postavke u muzeju u gradu Baje u Normandiji i rijetko je pomjerana.
Pokloni koje zvaničnici i svjetski lideri jedni drugima poklanjaju uvijek privlače mnogo pažnje i izražavaju određene stavove ili se njima jednostavno moćnici hvale.
Saudijski kralj Salman je poklonio bivšem američkom predsjedniku preskupi srebrni nož za otvaranje pisama i penkalo, dok mu je predsjednik Argentine dao električni bicikl.
Drugi moderni diplomatski pokloni su bili jeftiniji, pa je tako nekadašnja državna sekretarka SAD Hilari Klinton poklonila ruskom šefu diplomatije Sergeju Lavrovu veliko “dugme za reset”, kao simbol promjene odnosa dvije države. Međutim, reset je pogrešno prevedeno na ruski, pa je zapravo pisalo “preopterećenje”.
Makron, za razliku od mnogih koristi dublju simboliku i prilikom biranja poklona i prilikom organizovanja susreta.
Donalda Trampa je pozvao u goste na Dan pada Bastilje, kako bi mu pirkazao vojnu moć Francuske, ali i njen i evropski doprinos NATO-u.
U svom velikom govoru u Grčkoj u septembru iznio je čitav spektar ideja o važnosti demokratije, načelima na kojima savremena Evropa počiva, ali i izazovima koji predstoje u budućnosti, a odlučio je da ga održi baš ispred Akropolja – kolijevke demokratije.
“Moderni politički život mora da ponovo pronađe osjećaj za simbolizam. Moramo razviti neku vrstu političkog herojstva. Moramo ponovo stvarati velike narative”, rekao je on za “Der Špigel” u oktobru.
Međutim, kako piše “Gardijan”, iza tog simbolizma krije se oportunističko oko.
Dok je Njemačka preokupirana koalicionim dogovorima, Trampova Amerika na ivici sloma, a britanska premijerka Tereza Mej izgubljena u Bregzitu, Francuska sada ima priliku da postane lider Evrope.
On je veliki dio svoje prve godine mandata proveo u putovanjima u inostranstvu. Posjetio je Afriku čak pet puta i pomogao da se uspostavi vojna snaga poznate kao G5 Sahel, a u kojima učestvuje pet zemalja tog afričkog regiona – Mali, Niger, Burkina Faso, Mauritanija i Čad. Najavio je i posjetu Senegalu sljedećeg mjeseca. Poređenja radi, nijedan britanski premijer nije posjetio Afriku od 2013. godine i njen “diplomatski trag” polako nestaje.
Međutim, što se tiče njegovih napora da uvede reforme u Evropsku uniju, kako stvari stoje, oni će na kraju ipak zavisiti od njemačke kancelarke Angele Merkel. Važan razgovor o budućnosti Evrope, dvoje lidera održaće u petak.
