Japanske jakuze već decenijama sebi odsijecaju prste, brutalno ubijaju žrtve. Iako predstavljaju strah i trepet za svoje suparnike, njihov uticaj počeo je da opada pošto je jedan od njihovih šefova osuđen na smrt, prenosi Dejli mejl.
Pored ilegalnih poslova, jakuze vode i legalna preduzeća. Zbog toga imaju poslovne zgrade, vizitkarte, časopise za obožavaoce, pa čak i stripove o svojim podvizima.
Uvijek su imali dil sa policijom, pa tako i kada se dogodi da neki od članova organizacije bude krivično gonjen, dobija kratku kaznu i blagi tretman u zatvoru.
Međutim, bajka o nedodirljivosti prestala je prošlog mjeseca, kada je vođa bande Kudo-kai i“kum” Jakuza, Nomuru Satora, star 74 godine, osuđen na smrt zbog ubistva.
Specifično za ovu presudu jeste to što tužilaštvo nije imalo čvrste dokaze protiv njega. Pa ipak, odlučili su da ga osude i to je veliki korak koje je učinilo japansko pravosuđe, koje je do sada prema njima bilo blago.
Sud je zaključio da je Nomuru naredio ubistvo jednog građanina i napao još troje. Nijedeno od njih nije imalo veze sa kriminalnim podzemljem.
Činilo se da je presuda iznenadila i samog vođu jakuza, koji ju je shvatio kao izdaju.
Sjedio je mirno tokom čitavog suđenja, a onda kada je sudija Ben Adači iz Okružnog suda u Fukuoki izrekao kaznu vješanjem promijenio izraz lica. Povisio je glas i počeo da prijeti.
„Tražio sam od vas poštenu presudu. Ali ovo uopšte nije fer. Žalićeš zbog ovoga do kraja života”, rekao je, Nomuru Satora.
Ovo nije njegovo djelo, na teret mu se stavljaju još dva: ubistvo šefa ribarske zadruge 1998. godine i osakaćenje bivšeg policijskog inspektora Fukuoke 14 godina kasnije. Muškarci koji su izvršili napade osuđeni su na doživotnu kaznu zatvora, ali se on kao nalogodavac, do sada uvijek izvlačio.
On i njegova desna ruka Fumio Tanoue (65) proglašeni su krivim i za napad na medicinsku sestru i zubara.
I Tanoue će morati na doživotnu robiju.
U vrijeme kada mu je izrečena presuda, Nomuru je već bio na izdržavanju trogodišnje kazne zbog poreskih prekršaja, utaje poreza na prihod od 2,1 miliona funti.
Kako je u jakuzama?
Novinar „Njujorkera“, Piter Hesler jednom je intervjuisao bivšeg člana jakuza, koji je opisao život kao pozorišnu predstavu.
„Kad si jakuza, ljudi te uvijek posmatraju. Zamislite sebe kao da ste stalno na sceni. To je performans. Ako loše igrate ulogu jakuze, onda ste loša jakuza”, rekao je.
Ovo ne čudi, jer su praktično kostimizirani svojim tetovažama koje pokrivaju leđa i ruke, obavijaju se oko grudi, ali ostavljaju razmak od grla do pupka, tako da tetovaža izgleda kao kaput.
Takođe imaju i sprecifične kovrdžave frizure. Cilj je da se istaknu u društvu u kome je usaglašenost sve.
Sijeku sebi prste
Najvidljiviji i najzloglasniji aspekt performansa je amputacija prstiju. Ovo je počelo kao kazna među japanskim podzemnim kockarskim klanovima u 19. vijeku.
To je bila kazna za svako kršenje pravila bande i izvršavala ju je osoba koja je učinila zlo, što je simboličan čin samopovrjeđivanja, kao svojevrsno izvinjenje.
Koristeći ceremonijalni samurajski nož ili mač i pod okom drugih gangstera, uključujući i oiabun, žrtva je odsjekla mali prst na prvom zglobu.
Svaka naknadna povreda značila je gubitak sljedećeg vrha prsta. Ljekaru je dozvoljeno da zaustavi krvarenje, ali nije dozvoljeno dalje lečenje, to bi bilo ravno povlačenju izvinjenja.
I to je gangstere još više vezalo za njihov klan. Čovjek sa pola prsta je oslabljen i više se oslanja na druge. On je takođe vidno obilježen i ne može da se predstavlja kao civil. Na vrhuncu moći jakuza kasnih 1980 -ih, računalo se da broje oko 90.000 članova, od kojih je najmanje polovini nedostajao jedan prst.
Kako djeluju?
Iako važe za najbrutalinje, oni su vremenom toliko počeli da vjeruju u svoju svemoćnost da su nasiljem služe samo kad moraju.
Pa su tako banke pljačkali bez pištolja i fantomki, jer je njihova pojava bila dovoljno strašna da uplaši, lica nisu željeli da skrivaju, bili su ponosni što su članovi najstrašenijeg mafijaškog klana.
Za akciju su bila dovoljna tri čovjeka, sa tri mačke. Oni bi stali ispred glavnih vrata banke, držali mačke za rep i zamahivali ih oko glave.
Jadne životinje počele bi da vrište, ljudi bi se razbježali i banka se ispraznila.
Ako ta taktika ne funkcioniše, šef bande bi poslao 100 ljudi u red i svaki bi otvorio račun za jedan jen što je najmanji mogući iznos. Ovo bi dovelo do zastoja u poslovanju.
Ipak pljačkaši su bili spremni za saradnju te bankama zauzvrat nudili usluge, a jedna od njih je i naplaćivnje dugova u ime banke, prenosi Dejli mejl.
