Marko Živić sahranjen je danas na Novom Groblju u Beogradu. Brojni prijatelji i kolege posljednji put su se oprostili od omiljenog glumca.
Porodica je uz suze i pjesmu ispratila Marka Živića na vječni počinak. Sestra Nevena je sve vrijeme plakala i pjevala: “Jeleni umiru sami”, baš kao i svi prisutni.
Na sahrani je govor održao Dragan Bjelogrlić koji je sve vrijeme plakao.
“Odlaze ljudi, sve nas je manje koji se prepoznajemo. Sve nas je manje koji se volimo. Umiru Jeleni. Šta raditi kad ode čovjek sa dušom nježne, krhke i ranjene srne. Kako reći zbogom toplom, veselom i razdraganom osmijehu. Kako se oprostiti od te vrcave radosti koja nas je sve opčinjavala, a ustvari je pokušavala da sakrije i zabašuri tužni pogled, nježnost i ranjivost. Ja sad treba da se oprostim od tebe Marko. Treba da ti kažem kako ti sad negdje ideš i da te svi mi nikada nećemo vidjeti, sresti i zagrliti. Koje su to riječi. Najrađe bih nekako da ti pokažem koliko sam te volio, jer ne znam nisam siguran da sam ti to zaista pokazao kad je bilo vrijeme i to sada boli, ali znam da si to i sam znao. Više od 15 godina opraštali smo se na sceni, obojica smo plakali svaki put. Ja sad evo plačem, da ti dam tu tašnu, da te zamolim nekako da ne ideš. Znam da je uzalud, da je nemoguće, ali znam da ću ti je jednom dati i da ćemo plakati kao nekad. Jeleni umiru sami, kao i ranjene srne, ali ti Marko ostaješ u srcima ljudi koji su imali sreće da te upoznaju, ali zato će priča o Kruševačkom Petru Panu dugo živjeti. Legenda o čudesnom glumcu čudesnog osmijeha, nježnih i tužnih očiju trajaće još dugo. Dobri moj Marko, putuj sa tvojim toplim osmijehom i sa tvojom krhkom, nježnom i tebi znanom tugom. Nama ostaje da te volimo”.
Od glumca su danas posljednji put došli da se oproste: Radoš Bajić, Dragan Bjelogrlić, Gordan Kičić, Ivana Dudić, Zorana Pavić, Katarina Marković, Olivera Kovačević, Dragana Kosjerina i mnogi drugi.
Marko Živić preminuo je 14. oktobra u KBC “Dragiša Mišović” poslije tronedjeljne brobe sa korona virusom.
