Stanovnici Laugarvatna geotermalnu energiju koriste za kuvanje, kao i grijanje svojih domova najmanje stotinu godina. Neki od njih, dosjetili su se kako od tradicije naprave atrakciju, pa tako gosti hotela i turisti mogu da uživaju u doručku na plaži s termalnim izvorima koja je ujedno i pekara.
Krenete li u šetnju obalom jezera Laugarvatn na Islandu osim crnog pijeska, mirisa sumpora i vruće vode koja izvire iz tla naići ćete na još pokoju zanimljivost.
Na primjer, možete da vidite ljude kako uzimaju lopatu i kopaju dok ne iskopaju gvozdenu posudu, vruću od kipuće vode.
Ispod poklopca, dobro umotana u foliju nalazi se vekna mirisnog ražanog hljeb. Mjesta na kojima se peče tradicionalni rúgbrauð prepoznaćete po naslaganom kamenju razasutom oko jezera ispod kojeg stoji 24 sata. Mekan, ali čvrste teksture i pomalo sladak hljeb može se isprobati na jednoj od tura koje vode do geotermalne pekare. Isječeni parčići hljeba se premazuju domaćim islandskim maslacem i jedu s dimljenom pastrmkom ulovljenom na jezeru.
Nekada neplodna regija Islanda, Laugarvatn je vremenom postao popularna stanica duž slavnog Zlatnog kruga koji privlači posjetioce gromoglasnim slapovima i šištavim toplim izvorima. Čuda prirode na ovom kraju mogu da zahvale položaju između dvije tektonske ploče čijim sporim širenjem magma i plinovi izlaze na površinu, pa služe kao gorivo vulkana i vrućih izvora.
Stanovnici Laugarvatna geotermalnu energiju koriste za kuvanje, kao i grijanje svojih domova najmanje stotinu godina. Neki od njih, dosjetili su se kako da od tradicije naprave atrakciju, pa tako gosti hotela i turisti mogu da uživaju u doručku na plaži s termalnim izvorima gdje se peče hljeb. Recepti za rúgbrauð nisu tajna pa oni koji žele da ga naprave kod kuće i sami mogu da umijese tijesto od mješavine običnog i ražanog braška, mlijeka, šećera, praška za pecivo i soli.
Ono što tom specijalitetu daje posebnu čar jeste upravo temperatura i vrijeme pečenja u vrelom pijesku 30 centimetara ispod površine. Na toj dubini temperatura izvora je oko 95 stepeni Celzijusovih.
Laganom pripremom hljeb dobija karakterističnu teksturu, a šećer i raž razvijaju bogate arome i ukuse. No ponekad hljeb ne uspije. To se događa kada naraste nivo vode u jezeru zbog otapanja glečera i poplavi plažu, a hljeb se pretvori u “kašu”.
